Vlasnik najvećeg riječnog sustava na svijetu i najizrazitijeg niza vodozemaca i primata, Brazil trenutno ima 1173 vrste faune čija je vječnost ugrožena.Još njih 318, iako nisu pred nestankom, također im je ugrožena egzistencija.
Podaci se nalaze u Crvenoj knjizi brazilske faune kojoj prijeti izumiranje 2018., rezultat je studije koja je uključivala sudjelovanje 1270 istraživača, a koje je u petak (25) objavio Institut za očuvanje bioraznolikosti Chico Mendes (ICMBio).
vidi više
Potvrđeno: Samsung doista proizvodi sklopive zaslone za…
Kina provodi eksperimente sa ribicama zebricama na svemirskoj stanici...
Za razliku od najstarijeg nacionalnog istraživanja ikada zabilježenog, koje je 1968. provela tada nadležna agencija za okoliš, Brazilski institut za Desenvolvimento Florestal (IBDF), knjiga se bavi, na način bez presedana, rizikom od izumiranja životinjskog svijeta u Brazilu, budući da pokriva sve kralježnjake koji postoje u zemlji. Ako se uzme u obzir samo ovaj dio, ukupan broj vrsta doseže gotovo 9000.
Novo izdanje službenog popisa ugroženih životinja na 4200 stranica nastavlja izvještaje nastale 2003., 2004., 2005. i 2008. godine. Brojevi koji su na snazi pregled su popisa koje je Ministarstvo zaštite okoliša objavilo krajem 2014., prema pravilnicima br. 444 i 445 mape, te Crvenoj knjizi 2008.
Osim toga, ažurira neke od nomenklatura vrsta koje su se prethodno koristile u ovim dokumentima.
Uspoređujući podatke iz knjige iz 2008. s najnovijim izdanjem, može se primijetiti da je 716 životinjskih vrsta s teritorija Brazilci su ušli na popis onih kojima prijeti izumiranje, dok ih je 170 prestalo biti dio njega.
Prema ICMBio-u, tijekom svih ovih godina broj ugroženih vrsta samo je rastao. Na popisu iz 1960-ih, na primjer, bile su 44 vrste u ovom stanju, uključujući sisavce, ptice i gmazove, te 13 brazilske flore. Od tog ukupnog broja, 30 se spominje i danas, jer zaslužuju pozornost.
Kako bi pripremili Crvenu knjigu za 2018., istraživači su ispitali 12 254 taksona (klasifikacijske jedinice živa bića), od kojih je 226 (1,8%) uvršteno u kategoriju Nije primjenjivo (NA) za ocjenu, jer zapravo ne pripadaju fauni lokalni.
“Većina ovih vrsta su ptice, morske ribe ili morski sisavci, mnogi s migratornim ponašanjem, široko rasprostranjen izvan Brazila i pojavljuje se samo povremeno na brazilskom teritoriju", objašnjava The autarhija.
Drugi važan dokaz je da je Atlantska šuma biom s najvećim brojem ugroženih vrsta, kako u apsolutnom broju tako iu razmjeru bogatstva bioma. Od ukupnog broja ugroženih vrsta u Brazilu, 50,5% se nalazi u regiji, a 38,5% pripada ovom biomu.
Od ukupnog broja svojti kojima prijeti izumiranje, 1.013 (86%) su kontinentalne – koje su, u odjeljku istraživača, suprotstavljene morskim –, pri čemu se 662 pojavljuju u kopnenim sredinama, a 351 u slatkoj vodi.
Analitičar za okoliš Marcelo Marcelino de Oliveira, koji je zapovijedao Upravom za istraživanje, procjenu i praćenje bioraznolikosti ICMBio-a kada je provedeno istraživanje, istaknuo je, u intervjuu, relevantnost objavljenog rada, tvrdeći da se sastoji od produbljivanja popisa koji su mu prethodili.
“Porast broja ugroženih vrsta odražava opseg istraživanja koji je bio veći. U 2014. bilo je 1400 vrsta, što je gotovo deset puta više. Sada ih ima više od 12.000”, rekao je.
Upravo je to, po mišljenju biologa, zaslužno za variranje broja ugroženih vrsta, promatrano od 2008. do 2018. godine.
Dodaje da je promjenom metodološkog sustava postignuta veća točnost rezultata, što u nekim slučajevima to je značilo uklanjanje vrsta s popisa onih koje se moraju pažljivo pratiti. pažnja. “Koristimo kriterije koji se primjenjuju u nekoliko zemalja, kao što je gubitak kvalitete staništa. posvećeni kriteriji.”
Jedno od brisanja dogodilo se kod vrste majmuna urlikača. Prema Oliveiri, primat je bio uključen u popis ugroženih svojti, ali je uklonjen s njega nakon ponovne procjene.
Istraživači su, prema njegovim riječima, otkrili da životinja više nije bila koncentrirana na jednom mjestu, već u istina, prisutan iu drugim geografskim točkama, zbog čega više nije odgovarao kriteriju naseljenosti smanjena. “Novim istraživanjem otkriveno je da postoji iu Ceará i Maranhao, što je pokazalo da nije u tako kritičnoj situaciji”, kaže.
“Veliki je doprinos vrsta koje ulaze na popis i značajan doprinos vrsta koje također izlaze”, primijetio je.
Na otvaranju knjige iz 2008. Zaklada Biodiversitas, koja je bila odgovorna za koordinaciju rada u toj fazi, istaknula je koristio znanstveni okvir koji je razvio 1997. i koji je bio “općenito prihvaćen od svih koji rade na ovoj temi u Brazil".
U knjizi ICMBio ističe da su jedinice očuvanja (UC) danas najkorišteniji instrument zaštite staništa u zemlji.
“Na kraju 2017. Brazil je imao ukupno 1.544.833 četvorna kilometra zaštićenih područja, odnosno 2.029 jedinica očuvanja diljem zemlje, od kojih 325 upravlja Institut Chico Mendes.
Od ugroženih vrsta, njih 732 ima registrirano pojavljivanje u zaštićenim jedinicama, u kategorijama predviđenim Nacionalnim sustavom zaštitnih jedinica (SNUC).
Oni uključuju, na primjer, zapise o vrstama koje se samo povremeno pojavljuju u zaštićenim područjima, kao što su vrste morske vrste koje čine velika pomaka, kao što su kitovi i neke elasmosgrane”, piše općina u izvatku iz knjiga.
“Za 429 svojti nema zapisa u jedinicama zaštite, iako njih 29 ima vjerojatno pojavljivanje. Kontinentalne ribe su skupina s najvećim brojem vrsta koje nisu zabilježene u UC-u i također skupina s najvećim brojem vrsta za koje se zna da se ne pojavljuju u UC-u”, dodao je.
ICMBio također podsjeća da, unatoč ulozi koju konzervatorske jedinice imaju, očuvanje bioraznolikosti ne može ovisiti o njima, budući da je potrebno razviti „matricu očuvanje".
Zavod ističe aktivnosti koje se provode u okviru Nacionalnih akcijskih planova za očuvanje ugroženih vrsta (PAN) i planove za smanjenje utjecaja na bioraznolikost uzrokovanih antropogenim aktivnostima (PRIM), koji su još u tijeku. strukturiran.
Prema publikaciji, do sada je provedeno 60 PAN-ova, zajedno s istraživačkim institutom Jardim Botânico do Rio de Janeiro, od čega koristi 700 ugroženih vrsta, od kojih je 526 vrsta kralješnjaka, 87 vrsta beskralješnjaka i 91 vrsta flore.
Učinak zaštitnih radnji bio je, prema Oliveiri, nešto što je potvrđeno s grbavim kitom, poznatim po tome što pliva iznad perimetra Nacionalnog morskog parka Abrolhos, na obali Bahije. “Ovo je najbolji primjer. Nekoliko napora očuvanja tijekom 20, 30 godina poboljšalo je njegovu procjenu [što se tiče rizika od izumiranja]."
