Uobičajeno je da upalimo televiziju i vidimo neke vijesti o napadima, bombaškim napadima ili drugim vrstama napada sukoba u regiji, čak mislimo da je mir između naroda koji tamo žive nešto nemoguće postići. postignuto.
Dva lika su u središtu ovih nesuglasica: Izrael i Palestina, suparništvo između njih je tisućljetno, pripovijeda se od biblijskih vremena i prelazi stoljeća. Vlasti diljem svijeta već su se obvezale na posredovanje u primirju između uključenih strana, ali čini se da su mirovni sporazumi daleko od ostvarenja.
vidi više
Znanstvenici koriste tehnologiju kako bi otkrili tajne drevne egipatske umjetnosti...
Arheolozi otkrivaju zapanjujuće grobnice iz brončanog doba u…
U povijesnom razdoblju poznatom kao Starost, O rimsko Carstvo dominirao je prostranim pojasom zemlje koji je ekstrapolirao europski kontinent. Regija poznata kao Bliski istok koja se proteže od Sredozemnog mora do Indije također je bila pogođena rimskim ekspanzionizmom.
No, jedna od provincija u regiji odbila se podvrgnuti vlasti najmoćnijeg carstva, pokrenuvši pobunu koja će promijeniti povijest ljudi koji su bili uključeni.
Judejom je dominirala moć Rimljana, poznata kao kolijevka kršćanstva i rodno mjesto Isus Krist, provincija je povela pobunu protiv vladavine Rimskog Carstva, što je izazvalo snažnu represiju nad njezinim stanovnicima.
Židovska pobuna protiv vladavine Rimskog Carstva pokrenula je invaziju koju je predvodio general Titus 70. godine. Nasilje osvajača uzrokovalo je uništenje židovskih hramova i protjerivanje tih naroda u druge regije poput Azije, Europe i sjeverne Afrike.
Epizoda je postala poznata kao dijaspora i bio je odgovoran za drugu disperziju židovskog naroda, a prva se dogodila kada je kralj Nabukodonozor uništio Jeruzalem i poslao njegove stanovnike u Babilon.
Druga dijaspora nije završila protjerivanjem stanovnika Judeje, Rimljani nisu bili zadovoljni zbog ove činjenice počeli su progoniti Židove i boriti se protiv njihove vjere koja se temeljila na bogoslužju u jednom Bog.
Progon ovog naroda pojačan je u četvrtom stoljeću kada se car Konstantin obratio na kršćanstvo. Židovi su optuženi da su ubojice Isusa Krista, što je dovelo do njihove marginalizacije i isključenosti unutar europskog kontinenta.
Povijesno gledano, Židovi su bili progonjeni u različitim razdobljima, vrijedi se prisjetiti da je u prvim desetljećima 20. stoljeća poglavar njemačkog naroda Adolf Hitler poduzeo veliki lov i ubijanje Židova na temelju njegove maštovite teorije poznate kao teorija arijevske rase, koja je kulminirala jednim od najvećih pokolja u povijesti poznatim kao Holokaust.
Vidi također: Anne Frank: žrtva holokausta
Raspršenost Židova po raznim regijama svijeta učinila ih je da postanu kozmopolitski narod, koji je utjecao i apsorbirao običaje i kulturne prakse iz mjesta kroz koja su prolazili.
Unatoč doseljavanju u druge krajeve, Židovi nikada nisu napustili želju za povratkom u svoju domovinu. U 20. stoljeću pokrenuli su intenzivan migracijski val prema Palestini, što je nizom činjenica generiralo potrebu za stvaranjem židovske države.
Planovi okupljanja Židova u vlastitu državu Izrael potječu iz 19. stoljeća, ta je namjera postala poznata kao cionizam. Izraz potječe od riječi Zion, imena jedne od planina koje se nalaze na periferiji Jeruzalema.
Stvaranje države koja bi zaštitila židovsko stanovništvo naišlo je na otpor Arapa koji su tu bili naseljeni od 7. stoljeća. Sporazumi o podjeli palestinskog teritorija između Arapa i Židova pojačali su neslogu među ovim narodima, već staru zbog vjerskih pitanja.
Sa završetkom Prvi svjetski rat Britanci su zagospodarili područjem Palestine i zajedno sa savezničkim zemljama iskazali su povoljno mišljenje o stvaranju židovske države.
Kontrola Palestine od strane Britanaca motivirala je migraciju Židova u regiju. Intenzivna migracija nije se svidjela Arapima, što je pokrenulo niz sukoba između dva naroda.
S progonima koje su Židovi trpjeli tijekom Drugi svjetski rat i barbarstva počinjena nad tim narodima u koncentracijskim logorima i logorima za istrebljenje, UN odredio podjelu teritorija za stvaranje dviju neovisnih država: Izrael to je Palestina. Mjera je, uz druge čimbenike, imala za cilj povijesnu ispriku Židovima.
Podjelu palestinskog teritorija loše su prihvatili njezini stanovnici i arapski narodi u susjedstvu Palestine. Negativna reakcija ovih naroda na stvaranje židovske države unutar arapskog teritorija izazvala je nekoliko sukoba koji se protežu do danas.
Među razlozima nesporazuma su i sporovi oko teritorija koje oba naroda smatraju svetima. Ta je epizoda rezultirala prvim arapsko-izraelskim ratom, koji je završio pobjedom Izraela. Izrael ima pomoć i podršku Sjedinjenih Država u rješavanju razlika s Arapima.
Sa završetkom prvog rata između Židova i Arapa, mnogi Palestinci su napustili svoje domove i otišli živjeti u regije koje nisu pod kontrolom Izraela. Ta je epizoda rezultirala porastom broja palestinskih izbjeglica u arapskim zemljama koje su susjedne Palestini.
Kako bi pokušao riješiti palestinsko pitanje, 1964 PLO-Organizacija za oslobođenje Palestine. PLO je predvodio Jaser Arafat a za cilj je imala borbu za afirmaciju palestinskog suvereniteta. Arafat je postao glavni vođa Palestinaca u borbi protiv Države Izrael.
Razni sporazumi kao npr Camp David i Sporazum iz Osla su potpisani u pokušaju uspostave mira na Bliskom istoku, no unatoč naporima, sukobi i dalje nastavljaju činiti teritorij nestabilnim, pretvarajući regiju u "bače baruta" koje će uskoro eksplodirati.
Lorena Castro Alves
Diplomirala povijest i pedagogiju
