Jačanjem industrije tijekom 19. stoljeća nastaje nova društvena klasa: industrijska radnička klasa ili proletarijat. Industrijska ekspanzija privukla je tisuće ruralnih radnika u gradove u potrazi za poslom i boljim životom. Međutim, taj egzodus u velika urbana središta uzrokovao je niz društvenih transformacija. Osim narastanja gradova koji strukturno nisu bili spremni primiti ovoliki broj novih stanovnika, užasni uvjeti života i rada radnika utjecalo bi na pojavu udruga, sindikata i političkih stranaka spremnih boriti se za svoje prava.
Brza industrijska ekspanzija stvorila je potrebu za velikim brojem radnika, ali i diskvalificiranost od tih radnika dobivali su užasne plaće i bili su zarobljeni u iscrpljujućem ritmu koji je nametao šefovi. U ovom napetom okruženju razvile su se tri važne struje mišljenja: Liberalizam, O Socijalizam i Anarhizam.
vidi više
Znanstvenici koriste tehnologiju kako bi otkrili tajne drevne egipatske umjetnosti...
Arheolozi otkrivaju zapanjujuće grobnice iz brončanog doba u…
Ta je ideologija proizašla iz misli Filozofi prosvjetiteljstva John Locke, Montesquieu i Adam Smith. Politički liberalizam branio je podjelu vlasti, pravo na život, očuvanje privatnog vlasništva i slobodu izražavanja. Ekonomski liberalizam protivio se državnoj intervenciji u gospodarstvu, branio slobodnu trgovinu i poticao slobodnu konkurenciju. Za branitelje te ideologije, država se ne bi trebala miješati u odnose između poslodavaca i zaposlenika.
Socijalisti su zagovarali krutu promjenu društvenih odnosa kako bi se okončale nejednakosti koje je promicala klasna borba. Za razliku od liberala, branitelji ove ideologije težili su okončanju siromaštva i eksploatacije proleterskog rada. Ova struja se dijeli na utopijski socijalizam i znanstveni socijalizam.
Tvorci ove ideologije bili su mislioci Charles Fourrier i Robert Owen. Nazivali su ih utopističkim socijalistima jer su vjerovali da je moguće uspostaviti socijalizam mirnim putem. Za njih bi se društvene nejednakosti mogle prevladati ako bi postojala suradnja između buržoazije i proletarijata. Dvojica su oštro kritizirala buržoaski individualizam, za njih bi idealno društvo bilo ono koje čine zajednice u kojima svaka bi pojedinac radio na onome što mu pričinjava najveće zadovoljstvo, prihod ostvaren njegovim radom treba raspodijeliti prema potrebama svaki. Ovaj radni odnos nazvan je falansterijama, a prema njegovim tvorcima uspjeh je poduzeće će se umnožavati za sve regije zemlje dok ne postane potpuno socijalista.
Branili su konkurenciju i branili suradnju kao sredstvo za postizanje društvene jednakosti. Propovijedali su bolje uvjete rada u tvornicama i bolje plaće.
Karl Marx i Friederich Engels, njemački filozofi bili su zagovornici ove ideologije poznate kao znanstveni socijalizam. Za njih se prevladavanje klasnih sukoba moglo prevladati samo intenzivnim istraživanjem društva i njegovih problema. Oslanjali su se na studije filozofije, povijesti, sociologije i ekonomije, ulagali u promatranje životnih uvjeta radničke klase kako bi pronašli rješenja za svoje dileme. Godine 1848. objavili su Komunistički manifest.
Za oba filozofa, društvene se proturječnosti mogu prevladati samo društvenom revolucijom. Ovu revoluciju trebaju voditi radnici, revolucionarna faza je završena, vlast treba preuzeti time što su započeli diktaturu proletarijata, koja je trebala ostati do istrebljenja svih nejednakosti društveni. Nestankom socijalnih razlika, socijalizam bi postupno ustupio mjesto komunizam, u kojem bi prevladavalo besklasno društvo, budući da su oni ti koji promiču izrabljivanje.
Knjiga pod naslovom Kapital jedno je od Marxovih najpoznatijih djela u kojem oštro kritizira kapitalistički sustav. U ovom djelu govori o dodanoj vrijednosti, a to bi bilo bogatstvo koje je proizveo radnik, a prisvojio gazda.
Slično socijalistima, anarhisti su osuđivali postojanje društvenih klasa, izrabljivanje radničkog rada i koncentraciju bogatstva u rukama manjine. Tvrdili su da u ravnopravnijem društvu građani mogu živjeti sretno i razvijati svoje potencijale.
Za razliku od socijalista koji su predlagali postojanje države koju vode radnici, anarhisti su zagovarali potpuno uništenje države. Bili su protiv bilo kakve vlasti, izvorno je riječ anarhija značila odsutnost moći. Anarhistički ideali intenzivno su se širili Europom, posebno u kriznim vremenima. Ta je ideologija u Brazil stigla zajedno s europskim imigrantima krajem 19. stoljeća. Izravno je utjecao na formiranje radničkih pokreta u zemlji u prvim godinama 20. stoljeća.
Lorena Castro Alves
Diplomirala povijest i pedagogiju