Alex Beard je učitelj u južnom Londonu. Ojađen stagnacijom struke, dao se u potragu za alternativnim idejama za svoj rad.
S obzirom na to, proputovao je više od 20 zemalja, posjetio škole i poboljšao inovativne alate i metode za izazivačnastava 21. stoljeća.
vidi više
Program 'Atlânticas' vodi crne, autohtone i quilombola žene u...
Potvrđeno: Samsung doista proizvodi sklopive zaslone za…
Knjiga Prirodno rođeni učenici je rezultat tog putovanja. U njemu je Beard spojio notorne primjere i osvrnuo se na glavna pitanja s kojima će se područje obrazovanja suočiti u kasnijim desetljećima.
“Kreativnost, sposobnost rješavanja problema i važnost učitelja veliki su izazovi za škole. I sve to usred velike nepoznanice kako se nositi s novim tehnologijama i umjetnom inteligencijom”, naglasio je.
U nastavku pogledajte stav londonskog profesora u intervjuu za BBC News Mundo, povodom Hay Festivala, u Cartageni, Kolumbija.
Dok je predavao nastavu u školi u južnom Londonu, na Kent Roadu, Alex Beard primijetio je da je napravio grešku usvajajući zastarjele metode u procesu podučavanja, a ovo je prva od njih.
“Shvatio sam da primjenjujem metode koje je Sokrat koristio na agori, prije oko 2000 godina, da podučavam djecu koja su imala mobitele i živjela u budućnosti”, rekao je.
Drugi izazov bavi se fokusom koji područje obrazovanja treba dati u odnosu na budućnost. Tako učitelj u razredu na kraju uči djecu kako položiti test.
Nastavnici trebaju autonomiju i profesionalnost. Ne može ih se kriviti za obuku mladih ljudi da rade ispod očekivanja.
“Vjerujem da učitelja trebamo transformirati u jednu od najvažnijih osoba u društvu. Jer, na kraju dana, oni su ti koji će oblikovati našu kreativnost, našu društvenu koheziju, koji će postaviti temelje koji vode stvaranju snažnog i održivog gospodarstva”, naglasio je Alex Beard.
Ukratko, Alex Beard tvrdi da su djeci potrebne tri stvari. “Prvi je naučiti razmišljati, ali na način koji je u skladu s izazovima budućnosti”. Ovdje dolazi do kritičnosti i uloge koju žele igrati u svijetu.
“Drugo je naučiti kako djelovati, ali iznad svega, kako biti kreativni ljudi”. Suočeni s brojnim izazovima, poput ekoloških i društvenih, potrebno je razvijati kreativnost i naučiti raditi uz pomoć novih tehnologija.
“I treće je primijeniti ovu kreativnost u rješavanju problema koje suvremeni svijet predstavlja”. I to kako bi se brinuli za sebe i svoje bližnje, uglavnom radeći na emocionalnoj inteligenciji i empatiji.
U knjizi rođeni učenici raspravlja se uloga obrazovanja u pomaganju u traženju "smisla stvari koje radimo".
Na taj su način neke stvari promijenile način na koji shvaćamo obrazovanje, kroz istraživanja koja su provela psihologija, rani razvoj pa čak i neuroznanost.
Suočeni s tim, kognitivni znanstvenici zaključili su da postoji hijerarhija iskustava čiji rezultati vode do učenja.
Inzistiranje na ponavljanju i pamćenju izaziva emocionalnu reakciju, „tj. tjeraju vas da se osjećate uzbuđeni, tužni, zbunjeni i tako dalje—možete zadržati više znanja nego kroz ‘decoreba'”, podvukao je.
O smisao za poučavanje može biti povezano s obavljanjem posla i profesijom koju želi slijediti, ali za Bearda ovo je vrlo ograničen pogled na učenje.
“Nešto bi vam moglo imati puno smisla jer je to nešto što volite raditi. Vama je to važno kao osobi.”
Dakle, ako volite glazbu, matematiku, jezike i počnete učiti stvari koje volite, one imaju značenje za vas, zbog vašeg identiteta i načina izražavanja.
Jedan od razloga zašto se profesor iz Londona odlučio na putovanje bilo je njegovo razmišljanje o ovladavanju novim tehnologijama, društvenim mrežama i pojavom veliki podaci (analiza količina podataka iz korištenja interneta) među svim područjima.
Namjera je bila razumjeti kako se nove tehnologije i umjetna inteligencija mogu primijeniti u nastavi. Nimalo slučajno, prvo odredište bila je Silicijska dolina.
“Tamo sam prvi put vidio učitelja robota. I to nije bio android ispred učionice: to je zapravo bio softver umjetne inteligencije unutar internetskog okruženja za učenje”, komentirao je.
Bio je tu laboratorij s učiteljicom i desetak petogodišnjaka ispred računala sa slušalicama.
Na isti način na koji je program pomogao učenicima, mogao je uočiti jake i slabe strane svakog od njih, automatski prilagođavajući lekcije. Na kraju bi osmislio personalizirani program učenja i prenio ga učiteljima.
“Još jedan primjer: 2013. studija Oxford Martin School otkrila je da bi 700 profesija u budućnosti mogli zamijeniti roboti, ali nijedna od njih Poslovi vezani uz podučavanje - tj. osnovnoškolski, predškolski, srednjoškolski, pa čak i profesor na fakultetu - bili su s vremenom prebrojano. I istina je. To se događa jer je poučavanje definitivno ljudski proces”, istaknuo je profesor.
Čak i ako postoje umjetna inteligencija ili roboti, obrazovanju nedostaje ljudska interakcija. Ljudi uče prirodno, ali su rođeni da uče u društvu. U budućnosti će biti mnogo tehnološkog razvoja, ali će ga integrirati učitelji.
Rizik je u tome što je umjetna inteligencija bolja od najgorih učitelja u nekim dijelovima svijeta. Osim toga, postavlja se pitanje jeftinosti umjetne inteligencije, čak i ako nije superiornija od obrazovanja koje učitelj može ponuditi.
Međutim, kako Beard navodi, ovo je pesimističan pogled na budućnost. Bitno je ulagati u učitelje, u njihovo usavršavanje, što rezultira specijaliziranim stručnjacima sposobnima za rukovanje tehnološkim alatima.
“Vjerujem prije svega u to podučavanje će biti najvažniji posao 21. stoljeća. Živimo u eri u kojoj su Zemljini resursi na izmaku, ostajemo bez ničega”, istaknuo je.
Dakle, jedina stvar koja je neograničena je ljudska inteligencija, domišljatost i vještina rješavanja problema. No, učitelji su ti koji potiču taj ljudski potencijal, pa će to biti najvažniji posao stoljeća.
“U mom idealnom svijetu, ja bih učitelje obučavao na isti način kao i liječnike. Odnosno, profesori bi završili fakultet i potom tri godine kombinirali nastavu sa znanjem drugih, iskusnijih profesora”, pojasnio je.
Tako bi profesori ne samo ponavljali ono što su naučili na sveučilištu, već bi razvijali rad zajedno s drugim profesorom, unapređujući svoje znanje.
O najveći obrazovni izazov u Latinskoj Americi je nejednakost, uspoređivanje najviše s najnižom razinom. Ovoj nejednakosti, koja je još jasnija između urbanih središta i ruralnih područja, potrebno je posvetiti sveobuhvatnu i hitnu pozornost.
Još jedan potencijalni izazov je demokratizacija pristupa obrazovanju je kvalitetno obrazovanje.
Konačno, treća i najkritičnija točka su učitelji. “Moramo riješiti probleme osposobljavanja, ali ne samo toga, osposobljavanja, promicanja struke, kako ne bi mijenjali učionicu za bolje plaćene poslove”, upozorio je.
Još jedan od izazova s kojima se suočava Latinska Amerika je teškoća ili gotovo nemogućnost stanovništva nekih regija da pristupe urbanim središtima.
S tim u vezi potrebno je stvarati nove modele kako bi djeca i mladi imali kvalitetno obrazovanje tamo gdje učitelj ne može doći.
“I primjer od kanska akademija vrlo je dobar jer uspijeva ispravno koristiti nove tehnologije za stvaranje projekata obrazovanje na daljinu, koje jako dobro funkcionira i može pridonijeti dobrom uspjehu učenika”, komentirao.
“Idemo prema društvu koje dijeli svoje ideje, temeljeno na neograničenom izvoru znanja”, komentirao je.
Za nastavnika je jedan od najvećih problema sadašnjeg obrazovnog sustava osigurati kontinuirano natjecanje među učenicima. Ova praksa stvara zatvoreno okruženje, s malo kreativnosti i nedostatkom suradnje, stavki koje bi trebale biti temeljne za svijet.
Predviđamo izazove koji se mogu prevladati samo suradnjom i ljudskom maštom. Dakle, potrebno je imati stručnjake koji će, osim individualne, razviti i kolektivnu inteligenciju.
“Postoji nekoliko vrlo ozbiljnih studija koje pokazuju učinkovitost otvorenih sustava, gdje se potiče kreativnost, gdje se stvara više ideja. I to je ono što nas sama priroda uči: kako životinja raste, ona uspijeva biti mnogo učinkovitija kada je u pitanju realizacija i kanaliziranje energije koja joj je potrebna za preživljavanje”, rekao je.
*S informacijama iz BBC News Mundo
Pročitajte također: MEC objavljuje tekst s novim smjernicama za obuku nastavnika
