Stari Grci ostavili su veliko kulturno nasljeđe drugim civilizacijama, posebice zapadnom svijetu. Ne može se govoriti o kazalištu, filozofiji, demokraciji i Olimpijskim igrama, a da se ne osvrnemo na one koji su bili pioniri u tim manifestacijama.
vidi više
Znanstvenici koriste tehnologiju kako bi otkrili tajne drevne egipatske umjetnosti...
Arheolozi otkrivaju zapanjujuće grobnice iz brončanog doba u…
Grčka civilizacija bila je jedna od najvažnijih antičkih vremena, raznih gradova-država koje su se formirale grčki svijet stekao je slavu zbog posjedovanja posebnosti koje su prisutne čak iu antičko doba. Trenutno.
Atena je, primjerice, imala veliku brigu za ljudski intelekt, pa su Atenjani od djetinjstva bili u kontaktu s velikim filozofima tog vremena.
Postojala je velika briga oko ljepote, ali za njih je zdravo tijelo ovisilo o aktivnom i produktivnom umu. Građani Sparte pripremani su prema obrazovanju usmjerenom na militarizam. Održavanje fizičke snage bilo je bitno za pobjedu protiv neprijatelja, u dobi od sedam godina dječaci su slani u vojne škole da nauče ratnu taktiku.
S namjerom zabave i promicanja integracije između različitih gradova-država, Grci su 2500. god. C os Olimpijske igre. Natjecanja su se održavala u gradu Olimpiji i imala su jak religijski karakter.
Tek 776. godine a. C, Olimpijske igre bi se održavale u formatu kakav poznajemo danas: razni sportovi kojima se bave sportaši koji dolaze iz raznih dijelova grčkog svijeta.
Od natjecanja izdvajamo: atletiku, hrvanje, utrke konja i petoboj (hrvanje, trčanje, skok u dalj, bacanje koplja i diska). Za razliku od ovoga što se danas događa, pobjednik ne osvaja medalje, a još manje novčane nagrade, već lovorov vijenac. Pobjednik je u svom gradu primljen kao pravi heroj.
Olimpijske igre će prvi put biti prekinute 392. godine. W. za vrijeme vladavine rimskog cara Teodozija I. Obrativši se na kršćanstvo, suveren je zabranio slavljenje bilo kakvih politeističkih manifestacija.
Tek 1896. godine Olimpijske igre bit će nastavljene u Ateni, na inicijativu Francuza Pierrea de Fredyja, poznatog kao Baron de Coubertin. Inicijativa je nastojala spasiti principe igara koje su idealizirali stari Grci: bratimljenje i propovijedanje mira među narodima.
Te je godine trinaest zemalja sudjelovalo na Olimpijskim igrama i uvedeni su novi modaliteti: gimnastika, mačevanje, biciklizam, dizanje utega, plivanje i tenis. Pobjednik bi ovoga puta dobio nagrade kao što su zlatne medalje i maslinove grančice.
Održava se svake četiri godine, a ponekad je zbog ideoloških prijepora iskrivljeno pravo značenje.
Od završetka 1896. prekidana je u dva navrata: tijekom Prvi svjetski rat (1914-1918) i Drugi svjetski rat (1939-1945). Neke činjenice koje uključuju političke i ideološke nesuglasice obilježile su povijest igara.
Na primjer, kada je njemački vođa Adolf Hitler, motiviran svojom mišlju o etničkoj superiornosti, odbio sudjelovati tijekom Olimpijskih igara u Berlinu 1936., nagrađujući crnog američkog sportaša Jesseja Owensa koji je osvojio četiri medalje zlato.
Drugom prilikom, na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. (u cijelosti Hladni rat), Amerikanci su odbili sudjelovati u prosvjedu protiv sovjetske invazije na Afganistan. Četiri godine kasnije, Sovjeti će izostati s igara koje su se održale u Los Angelesu 1984.
Političko i ideološko uplitanje obilježit će održavanje Olimpijskih igara 1972. u Münchenu u Njemačkoj. Prijedlog unije i bratimljenja bio bi zaražen skupinom palestinskih terorista povezanih s Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO).
Bilo bi to prvi put da je Međunarodni olimpijski odbor shvatio potrebu zaštite delegacija od terorističkih napada. Ovako grandiozan događaj bio je idealna prilika za ekstremističke skupine da skrenu pozornost svijeta na svoje uzroke. Te je godine u natjecanju sudjelovala 121 država s ukupno 7.134 sportaša.
U danu 5. rujna 1972. godine, Olimpijsko selo je napadnuto od strane terorističke skupine crni rujan. Namjera ekstremista bila je upasti u izraelsku delegaciju, kidnapovati sportaše i iskoristiti ih za pregovore o njihovoj razmjeni za dvjestotinjak Arapa zatočenih u Izraelu.
Grupa je stvorena 1970. godine i imala je za cilj borbu protiv Jordana u korist palestinskog jedinstva. Šestorica terorista koji su sudjelovali u akciji u Münchenu bili su ostaci ove skupine.
Odjeveni u olimpijska sportska odijela iz arapskih zemalja, šestorica terorista Crnog rujna uspjela su upasti u Olimpijsko selo nakon Nakon što je preskočio zidove koji su ga okruživali, nitko ništa nije posumnjao, neki su čak mislili da su samo sportaši koji se kasno u noć odnekud vraćaju. Zabava.
Nakon invazije otišli su izravno u stanove izraelske delegacije, odmah ubijeni Joseph Gutfreund, hrvački sudac. Drugi član tima koji je pokušao uzvratiti također je odmah pogubljen.
Devet izraelskih sportaša uzeto je za taoce. Tijekom pregovora igre su bile paralizirane, svijet je užasnut gledao kako njemačka policija pokušava osloboditi sportaše. Teroristi su isprva planirali s taocima pobjeći zrakoplovom u Egipat, te otuda pregovarati o oslobađanju dvjestotinjak arapskih zarobljenika.
Vlada je odbila prijedlog o oslobađanju Arapa, ali je pristala helikopterom odvesti Palestince iz smještaja. u njemačku zračnu bazu: bila je zasjeda, tamo su se teroristi trebali predati nakon planirane akcije od strane vlasti.
Akcija se pokazala potpuno pogrešnom kada je teroristička skupina po dolasku u zračnu bazu shvatila da se nalazi u središtu zasjede. Uz oštećen pogled na helikoptere, snajperisti su otvorili vatru na Crni rujan, što je izazvalo brzu reakciju grupe.
Granatu je bacio Palestinac na jedan od helikoptera, dok je drugi terorist gađao drugi. U akciji su poginuli svi taoci, kao i pilot, pet terorista i policajac, što je ukupno osamnaest osoba.
Predsjednik Organizacijskog odbora Igara inzistirao je da se manifestacija nastavi u čast poginulima. Pauza je trajala samo 34 sata, dok su izraelske atletičarke bile pokrivene na Olimpijskom stadionu.
Izraelska se delegacija povukla s Igara 7. rujna noseći u svojoj prtljazi jedanaest mrtvih sportaša. Od te godine organizatori događaja počeli su usvajati oštrije mjere za zaštitu sela. Dokazano je da niti Olimpijske igre, koje su u svojim počecima imale ideju ujedinjenja naroda i promicanja mira među njima, nisu bile oslobođene djelovanja terorističkih skupina.
Lorena Castro Alves
Diplomirala povijest i pedagogiju
