O brazilwood je dobro poznat jer je bio prvi artikl odgovoran za gospodarsku aktivnost zemlje, kao prvi brazilski artikl koji je imao vrijednost na tržištu.
A iskorištavanje brazilwooda bila je intenzivna tijekom 16. stoljeća, od 1500. do 1530. godine. Za to su iskoristili portugalski kolonizatori autohtoni rad.
vidi više
Znanstvenici koriste tehnologiju kako bi otkrili tajne drevne egipatske umjetnosti...
Arheolozi otkrivaju zapanjujuće grobnice iz brončanog doba u…
A Dolazak Portugalca u Brazil bilo je to 22. travnja 1500. godine. S europskom invazijom započeo je proces istraživanja kopna. U početku su takva istraživanja vršena samo u obalnim područjima.
O ciklus sekvoje dogodilo se tijekom predkolonijalnog razdoblja (1500-1530). Bio je to prvi predmet koji su istražili Portugalci i prvi predmet iz “nove zemlje” koji je dobio tržišnu vrijednost.
Brazilsko drvo zapazili su Portugalci zbog otpornog drva koje se moglo koristiti u izradi namještaja i drugih predmeta te zbog boje kojom ovo drvo odiše.
Crvenkastu tintu koju ispušta brazilsko drvo Portugalci su počeli koristiti kao boje za tkanine.
Međutim, starosjedioci su već koristili ovo tipično drvo Atlantska šuma za istu funkciju.
Kada su Portugalci uvidjeli bogatstvo stabla, ubrzo su požurili iskorištavati njegovo drvo i slati ga u Europu. Pritom je od početka istraživanja brazilskog drva portugalska kruna povrh toga profitirala na visokim vrijednostima.
Brazilsko drvo nalazilo se uglavnom u obalnim područjima, što je olakšalo njegovu eksploataciju. Vađenje ovog stabla popraćeno je trgovačka mjesta, koje su izgradili Portugalci kako bi administrirali i kontrolirali cijeli proces.
Zapisi pokazuju da su se prve trgovačke postaje nalazile u Cabo Friu, u Rio de Janeiro, i u Igarassu, u Pernambuco.
Trgovačka mjesta bila su mjesta koja su Portugalci koristili za skladištenje izvađenog drva.
Osim trgovačkih mjesta, izgrađeni su snažna (objekti planirani za obranu teritorija), jer je bilo potrebno zajamčiti sigurnost mjesta od mogućih neprijatelja.
Takve neprijatelje karakterizirali su autohtoni narodi koji su se protivili europskoj prisutnosti, a također i Francuzi, koji su već u Početkom 16. stoljeća napali su zemlje koje su "pripadale" Portugalcima i pokušali prokrijumčariti brazilsko drvo u Europa.
Uvidjevši francuski interes za istraživanje teritorija, Portugal je uvidio potrebu ulaganja u zaštitu brazilske obale. Ako bi primijetili bilo kakav francuski pokret s mora ili kopna, bili su ovlašteni otvoriti vatru.
Domorodačko stanovništvo korišteno je kao radna snaga za sječu stabala i prijevoz drva do tvornica. U zamjenu su dobili ogledala, noževe, peroreze, između ostalog.
Stabla brazilskog drveta bila su raštrkana po čitavom teritoriju, pa su Portugalci trebali autohtono teritorijalno znanje da bi mogli doći do njih.
S njima je bilo bitno održati dobar odnos jer se kroz njihov rad odvijala eksploatacija drva.
Međutim, s vremenom su starosjedioci počeli biti prisiljeni izvršiti zadatak, porobljavajući se. Kako su poznavali teritorij, mnogi od njih su pobjegli.
A indijansko ropstvo suprotstavila se Crkva, jer su pripadnici klera vjerovali u njihovo vjersko obraćenje.
Osim toga, mnogi su Indijci patili od bolesti koje su dobili od bijelaca. Takve su epidemije odvele tisuće njih u smrt.
Godine 1570. domorodačko ropstvo je zabranjeno, ali je ostalo do 18. stoljeća. Postupno su ih zamijenili ljudi koji dolaze s afričkog kontinenta.
O kraj ciklusa pau-brasil dogodio zbog intenzivnog istraživanja, odgovoran za blizu izumiranja stabla. Milijuni stabala posječeni su kako bi se zaradio novac za portugalsku blagajnu.
Neprestana eksploatacija brazilskog drva odvijala se od 16. stoljeća do početka 19. stoljeća (u malim količinama, jer ih praktički više nije bilo).
Saznajte više na: