Ako ste student ili ljubitelj brazilske književnosti, sigurno ste čuli za pjesnika Cruz e Sousa, koji se smatra najvećim poetskim izrazom simbolizma, književnog pokreta čija su se prva očitovanja dogodila kasnih 1980-ih. Cruz e Sousa ime je isprepleteno sa simbolističkom poezijom; nemoguće je njegove stihove ne povezati s jednim od najplodnijih i najdugotrajnijih razdoblja naše lirike, koje je moglo utjecati i na moderne pisce, među njima i Cecilija Meireles to je Vinicije de Moraes.
Pisci simbolisti, među njima i Cruz e Sousa, bili su pod snažnim utjecajem simbolizma. Europska, koja predstavlja velike inovacije za brazilsku poeziju, kako u tematskom tako iu polju formalan. Cruz e Sousa, koji se smatra jednim od najoriginalnijih pjesnika u našoj književnosti, autor je dviju knjiga odgovornih za inaugurirati estetiku iz Europe u zemljama Tupiniquim: Missal, knjiga proze, i Broquéis, knjiga poezije, obje iz 1893. godine. U oba djela moguće je prepoznati piščev književni projekt koji je spajao simbolističke elemente s elementima parnasovske poezije.
vidi više
Itaú Social 2022 će distribuirati 2 milijuna fizičkih i…
NVO Pró-Saber SP nudi besplatne tečajeve za edukatore
Rođen 24. studenoga 1861. u Florianópolisu, Santa Catarina, Cruz e Sousa bio je sin robova; sponzorirala ga je aristokratska obitelj koja je financirala njegov studij, a smrću zaštitnika napustio je studij i započeo karijeru pisca. Aktivno je surađivao s tiskom Santa Catarine, potpisujući abolicionističke kronike i sudjelujući u kampanjama u korist crnačke stvari. Godine 1890. preselio se u grad Rio de Janeiro, gdje je obavljao nekoliko funkcija istovremeno sa svojim životom pisca. Umro je od tuberkuloze, u dobi od 36 godina, 19. ožujka 1898. u gradu Antônio Carlos, u unutrašnjosti države Minas Gerais.
Bogatstvo i raznolikost njegove književnosti može se vidjeti čitanjem njegova jedina dva djela objavljena za njegova života, Missal i Broquéis. U njegovim stihovima koegzistiraju simbolistički elementi, poput pesimizma, smrti, metafizičke poezije; i parnasovske elemente, poput lapidarne forme, sklonosti fiksiranoj formi (osobito soneta), profinjenog verbalizma i snage slika. Neopravdano u svoje vrijeme, kada se crnci nisu obično viđali u istaknutim ulogama, Cruz e Sousa je priznat tek posthumno. zahvaljujući zalaganju književnih znanstvenika i francuskog sociologa Rogera Bastidea, koji ga je svrstao među glavne pisce simbolizma univerzalni.
Kako biste saznali nešto više o djelu ovog značajnog pjesnika, stranica Školsko obrazovanje odabranih petnaest pjesama Cruza e Souse koje će vas uroniti u zanimljivi svemir jednog od bitnih pisaca naše književnosti, čije se djelo uvijek pamti na natjecanjima i ispitima vestibularni. Nadamo se da ćete uživati u čitanju!
akrobat boli
Smijeh, smijeh, u burnom smijehu,
kao klaun, kako nespretno,
nervozan, smije se, u apsurdnom, napuhanom smijehu
ironija i silovita bol.
Od zvjerskog, krvožednog smijeha,
trese zvona, i zgrčio se
skače, gavroche, skače klaun, sjedi
samrtnim mukama ove spore agonije...
Bis se traži i bis nije za prezirati!
Idemo! napeti mišiće, napeti
u ovim jezivim čeličnim piruetama... .
I iako padneš na zemlju drhteći,
utopljen u tvojoj vreloj i vreloj krvi,
smijeh! Srce, najtužniji klaun.
simfonije zalaska sunca
Muslin kao dnevne magle
skladne sjene se spuštaju sa zalaska sunca,
zastrte i muslinske sjene
za duboke noćne samoće.
Djevičanski tabernakuli, sakrosanktne urne,
nebo je sjajno ružičastim zvijezdama,
mjeseca i veličanstvenih zvijezda
osvjetljavajući tamu špilja.
Oh! za ove simfonijske zalaske sunca
zemlja odiše mirisom zlatnih vaza,
tamjan iz božanskih kadionica.
Morbidni puni mjesec para...
I kako u plavetnilu jauču i plaču
citre, harfe, mandoline, violine…
razderotine
O meso koje sam prokleto volio,
O smrtonosna i bolna sladostrasnost,
esencije heliotropa i ruža
sa toplom, tropskom, bolnom esencijom...
Meso, djevičansko i toplo s istoka
sna i bajnih zvijezda,
slatko i divno meso,
intenzivno mami sunce...
Prođi, rastrgan ljubomorom,
kroz najdublje noćne more
koje me bodu smrtonosnim užasima...
Prođi, prođi, slomljen u mukama,
u suzama, u suzama, u suzama
u jadu, u žalosti, u grču, u boli...
Usamljena duša
O slatka i tužna i lupajuća Duše!
da citre jecaju usamljene
po dalekim, vizionarskim Regijama
vašeg tajnog i fascinantnog sna!
Koliko zona pročišćavajuće svjetlosti,
koliko tišina, koliko različitih sjena
besmrtnih, imaginarnih sfera,
govore ti, o zadivljujuća Duše!
kakav plamen pali tvoja noćna svjetla
i nosite svoje šutljive misterije
od sjaja luka saveza?
Zašto si tako melankolična,
kao beba, adolescentni arhanđeo,
zaboravljeni u dolinama nade?!
Besplatno
Besplatno! Biti slobodan od ropske materije,
strgni okove koji nas muče
i slobodno prodrijeti u Darove koji pečate
dušu i posuditi ti svu eteričnu lavu.
Slobodan od ljudskog, od zemaljske bave
štetnih srca koja vladaju,
kad se naša osjetila pobune
protiv dvolične Infamy koja je razvratila.
Besplatno! vrlo slobodno hodati čistije,
bliže prirodi i sigurnije
njegove Ljubavi, sve pravde.
Besplatno! osjetiti prirodu,
uživati, u univerzalnoj veličini,
Plodni i arhanđelski ljenjivci.
Ironija suza
Zajedno sa smrću, život cvjeta!
Šetali smo smijući se uz grob.
Usta otvorena, razjapljena, tamna
Iz jame je kao truli cvijet.
Smrt liči na čudnu Daisy
Od našeg tijela, Faust bez sreće...
Ona obilazi svako stvorenje
U neodređenom makabričnom plesu.
Dolazi odjeven u svoju crnu svilu
I turobni udarci čekića i trede
O iluzijama vječni odar propovijeda.
I zbogom zaludne staze nasmijani svjetove!
Dolazi vuk koji proždire snove,
Gladan, pobjegao, slijepac bez razmišljanja!
Star
Mrtav si, star si, umoran si!
Kao sok suza koje peku
Evo ih, bore, one nedefinirane
Noći poraženosti i umora.
Ledeni sumrak te okružuje
To ide tmurno zastrto živote
Prije počinka u jecajnim pjesmama
Duboko srce rascijepljeno.
Glava obješena od umora,
Osjećaš šutljivu i prijateljsku smrt,
Neka tvoji nervozni krugovi vladaju.
Star si, mrtav si! O bol, delirij,
Slomljena duša mučeništva
O očaja vječne sramote.
Smrt
Oh! koja slatka tuga i kakva nježnost
U tjeskobnom, ojađenom pogledu onih koji umiru...
Koja duboka sidra koriste?
Oni koji prodiru u ovu mračnu noć!
Od života do hladnih velova groba
Prolaze nejasni drhtavi trenuci...
A iz očiju teku suze
Kao svjetionici ljudske nesreće.
Zatim se spuštaju u zaleđene zaljeve
Oni koji zemljom lutaju uzdišući,
Sa starim srcima tantaliziranim.
Sve crno i zlokobno se kotrlja
Báratro dolje, uz jecajuće jeke
Od oluje Smrti koja se talasa, zavija...
Parfemirana sprdnja
Kad je u neredu
Da primim neke vijesti od vas,
Odem do pošte
Koja je na kraju najokrutnije ulice,
Vidjevši tako umorno,
Od obilja koje nitko ne skuplja,
Ruke drugih, novina i pisama
A moja gola – boli me, muči me…
I podrugljivim tonom,
Mislim da mi se sve ruga, ruga mi se,
Smijte se, apostrofirajte me,
Jer sam sam i pognute glave, bespomoćan,
U glavi mi noć hoda, u krug,
Poniženiji od prosjaka, crva...
Neizrecivo
Ne postoji ništa što dominira mnome i što me pobjeđuje
Kad se duša moja nijemo probudi...
Pukne u cvijet, prelije se
U galami golemih emocija.
Ja sam kao optuženik nebeske kazne,
Osuđen od Ljubavi koja pamti
Ljubavi i uvijek na rubu Tišina
Od zvijezda sve nebo po kojem luta i razmišlja.
Jasno, moje oči postaju jasnije
I vidim sve rijetke čari
I druge vedrije zore!
Sve glasove tražim i zovem
Čujem ih u sebi jer ih volim
U duši mi se zanosno kovitla
antifona
Ó Bijelo, bijele forme, jasne forme
Od mjesečine, od snijega, od magle!
O nejasni, tekući, kristalni oblici...
Tamjan iz kadnica iz Arasa
Oblici ljubavi, sazviježđujući čisti,
Djevica i hlapljivih svetaca...
Lutajuće svjetlucave, opaki volani
I boli ljiljana i ruža...
Neodredive vrhunske pjesme,
Harmonije boja i mirisa…
Sati zalaska sunca, drhtavi, ekstremni,
Requiem of the Sun koji sažima Pain of Light...
Viđenja, psalmi i tihe pjesme,
Tišina mlohavih organa koji jecaju...
Obamrlost od pohotnih otrova
Suptilno i glatko, morbidno, blistavo...
Beskrajno raspršeni duhovi,
Neizrecivo, edensko, zračno,
Oplodite Otajstvo ovih stihova
S idealnim plamenom svih misterija.
Od Dream the bluest diaphaneities
Neka lete, neka se dižu u strofi
I emocije, sve čestitosti
Iz duše Stih, kroz stihove pjevaj.
Neka zlatni polen najljepših zvijezda
Oplodi i rasplamti jasnu i goruću rimu...
Neka sja ispravka alabastera
Zvučno, blistavo.
Izvorne sile, bit, milost
Od ženskog mesa, delicija...
Sav ovaj efluvij koji prolazi kroz valove
Iz etera u ružičastim i zlatnim strujama...
Razrijeđeni kristali alacre bljeskova,
Želje, vibracije, porivi, udisaji
Smeđe pobjede, gorki trijumfi,
Najčudniji drhtaji...
Crno cvijeće dosade i nejasno cvijeće
Ispraznih, primamljivih, bolesnih ljubavi...
Duboko crvenilo od starih rana
U krvi, otvoren, kaplje u rijeke...
Svi! živ i nervozan i vruć i jak,
U himernim vrtlozima Sna,
Prolazi, pjevajući, ispred jezivog profila
I kabalistička trupa smrti...
Sideracije
Za ledene kristalne zvijezde
Žudnje i želje rastu,
Penjanje angažman blues i sidereals
Od bijelih oblaka do prostranstva noseći…
U povorci krilatih pjesama
Arhanđeli, citre koje udaraju,
Prolaz, od haljine do srebrnih trofeja,
Zlatna krila se tanko otvaraju...
Iz eteričnih kadionica snijega
Čisti aromatični tamjan, bistar i lagan,
Dižu se magloviti valovi Vizija...
I beskrajne žudnje i želje
Oni idu s arkanđelima formulirajući obrede
Vječnosti koja pjeva u zvijezdama...
Utjelovljenje
Tjelesno, neka tolike želje budu tjelesne,
tjelesan, budi tjelesan tolike čežnje,
lupanje srca i uzbuđenja i vrtoglavica,
od harfi emocija toliko arpeggia...
Snovi, koji prolaze, drhtavim lepršanjem,
noću, na mjesečini, nadimaju grudi
mliječni, s finim i plavkastim žilicama
djevičanstvo, skromnost, stid...
Neka svi magloviti snovi budu tjelesni
čudnih, nejasnih, zvjezdanih staza
gdje vizije ljubavi hladno spavaju...
Snovi, lupanje srca, želje i žudnje
oblik, s jasnoćom i mirisom,
utjelovljenje bijesnog Ljubljeni!
stare tuge
Razrjeđivanja svjetlosti, stare tuge
duša koje su umrle za borbu!
Ti si ljubljene sjene ljepotica
danas hladniji od grubog kamena.
Inkognito žubori špilje
gdje More pjeva psalme i grubosti
opskurnih religija — nezagađeni glas
svih titanskih veličina.
Prođi, sjećajući se starih osjećaja,
strasti koje su nekad bile poslušni prijatelji,
u svjetlosti vječnih proslavljenih sunaca.
Radosti davne! I danas i sada,
stare tuge koje odlaze
u zalasku Saudade zaogrnuta! …
Luana Alves
Diplomirao slov
