U Brazil su ga donijeli Portugalci, hopscotch (ili teretana, plima, cipela, avion i majmun, ovisno o regiji Brazila) jedna je od najpopularnijih i najpraktičnijih igara. Samo malo slobodnog prostora, kreda (ili štapić, ako je na tlu), kamenčić i to je to – već imate sve materijale za igru!
Na tlu se prvo iscrtava niz od 10 polja, naizmjenično između jednog i dva bloka. Svaki od njih uzima broj.
Nakon što je to učinjeno, dijete mora baciti kamen u poskok. Na kvadrat na koji sleti ne može se stati. Skačući s jednom ili dvije noge, igrač mora prijeći dok ne dođe do broja 10. Tko izađe s terena gubi.
Podrijetlom sa Srednjeg zapada, Corre Cotia je igra koja kombinira tag s cirandom. Sjedeći u krugu, djeca pjevaju tematsku pjesmu igre dok jedno hoda u krugu s rupčićem ili drugim predmetom u ruci.
Run cotia, kod tetke
Run vine, kod bake
Rupčić u ruci pao je na pod
lijepa djevojko moga srca
Mogu igrati? Ne!
Zar nitko neće pogledati? Ne!
Igrao sam!
Kad pjesma završi, tko je u kolu zatvori oči, a igrač koji stoji krišom stavi rubac iza nekoga.
Kad dijete primijeti rubac iza sebe, mora ustati i potrčati za onim tko ga je stavio iza njega, a koji mora pokušati zauzeti prazno mjesto. Ako ga uhvate, mora nastaviti sa zadatkom skrivanja rupčića.
Za igru samo sakupite manje stolica od broja sudionika u igri. Dok glazba svira, djeca se vrte oko sjedala. Kad pjesma prestane, svi moraju sjesti. Tko ne dobije stolicu ispada i ples se nastavlja, ali sada bez druge stolice, kako bi se iskupili oni koji su otišli. Igra se nastavlja sve dok ne ostane samo jedan stolac, a time i pobjednik.
Uz različite varijante, tag je zasigurno jedna od najpopularnijih igara među djecom – možda, ne toliko, za roditelje i učitelje. Igra je jednostavna: jedno dijete je hvatač i mora trčati za drugom djecom. Koga uspije uhvatiti, jednim dodirom, postaje novi hvatač.
I ovaj je klasičan: jedno dijete zatvorenih očiju broji do 10, dok se ostali skrivaju. Nakon brojanja mora izaći u potragu za svojim prijateljima. Posljednji koji se pronađe mora otrčati do štuke (mjesto gdje je hvatač brojao) i reći “Spasi svijet!”. Ako uspije, svi koji su uhvaćeni su spašeni i isti onaj koji je napravio brojanje mora ga ponoviti.
I ova podvala ima nekoliko verzija. S jednim ili dva užeta dvoje djece ih ljuljaju ili okreću, dok ostali skaču, jedno ili više njih. Tko stane na uže ispada iz igre. Pjesme i druge popularne pjesme također mogu biti dio aktivnosti.
U potezanju konopa također se koristi konop, ali na drugačiji način. U ovoj igri formiraju se dvije grupe, svaka sa strane užeta. Zajedno, svaki vuče na svoju stranu. Pobjeđuje onaj tko prijeđe označenu liniju.
Dijete ima povez na očima i treba pronaći druge igrače. Kad nekoga pronađe, mora pokušati pogoditi ime te osobe. Ako pogodi, pronađena osoba postaje novi "slijepi jarac".
U istom stilu kao Cabra Cega, u Gato Mia, dijete također ima povez na očima i mora ići tražiti ostale. Razlika između igre, koja se može igrati i u svijetlom i u tamnom okruženju, je u tome što hvatač, kada nađe drugog igrača, mora mijaukati – otuda i naziv igre! Ako iz mijaukanja može pogoditi tko je, dotaknuta osoba je novi hvatač.
Organizirana u nizu, djeca spajaju ruke u obliku školjke, kako bi ih ostavila odškrinute. Zauzvrat, drugi igrač, s prstenom unutar svoje ruke postavljen na isti način, stavlja ga u ruke ostalih sudionika dok diskretno ne ostavi predmet na nečijem dlanu.
Dijete koje je imalo prsten zatim bira drugo kako bi pokušalo pogoditi tko u nizu ima prsten. Ako ona ne shvati kako treba, igra počinje ispočetka, ovaj put s onom s prstenom.
Ručna igra igra se u krugu, u kojem se djeca tapkaju dlanovima pjevajući pjesmicu:
A-do-le-ta
Le petitzdravo budalo
Le café co čokolada
A-do-le-ta
Povucite armadillov rep
Ti si taj koji je otišao!
Slash tantrum tantrum talog glup!
Izrađene od drveta ili drugih materijala, u najrazličitijim bojama, vrtače su i dalje hit. Pomoću uzice, omotane oko igračke i snažno povučene, vrcaljka se otpušta na glatku površinu.
Bilo sami ili u grupi, zabava u igri uvijek je pokušaj nadvladavanja sebe (ili protivnika), s dulje okretanje ili čak žongliranje, kao kada hvatate vrh dlanom dok ga još uvijek trči.
U paru ili u većim skupinama, vješala su svestrana igra, bez tajni. Jedan ili više igrača treba pogoditi koja je riječ, a njihovi jedini tragovi su broj slova i tema pridružena riječi. Za svako pogrešno slovo nacrtan je dio tijela koji će se objesiti. Igra je dovršena tek kada se pogodi riječ ili kada se cijelo tijelo formira na vješalima.
Klasično, puštanje zmaja jedna je od najboljih opcija za igru na otvorenom. Zmajevi (ili raže, pandorge i papige) izrađeni su od svilenog papira na štapićima. Da bi ih natrpali, potrebno je napraviti rabiolu, s vlastitom uzicom i komadićima plastike zavezane za nju.
Idealno je igrati po vjetrovitom danu, kako bi zmaj lakše poletio. Najbolja mjesta za let su ona s malo električnih kabela ili bez njih, primjerice na selu i na plaži, tako da nema opasnosti da se zmaj zapetlja u žice i izazove ozbiljne i teške nesreće. Također se uvijek preporučuje nadzor odrasle osobe.
Svaki igrač stavlja svoje kuglice u boji unutar kruga na podu. Cilj igre je pogoditi protivničku lopticu jednom svojom tako da ona napusti područje.
Obično se igrači klade na kuglice. Svaki od njih pobjeđuje one kojima je pošlo za rukom i natjera ih da napuste krug.