10 lijepih pjesama za posvetiti djevojkama

Ljubav je univerzalni osjećaj. Kojoj god književnosti da se okrenete, bit će ga – u sonetima, pjesmama ili prozi, ali nikad potpuno isto. Jer voljeti je nešto subjektivno, tako jedinstveno za osobu. Svatko to osjeća, manifestira i percipira na drugačiji način. Nema formule niti bilo kakve preciznosti – i to je ono što ga čini tako posebnim.

Ali kako svu ljubav koju osjećate prema voljenoj osobi pretočiti u riječi? Zadatak nije lak. A strah da ne zvuči mlako, staromodno, besmisleno? Osjećaj da ništa od napisanog ne odgovara vašem osjećaju? Mnogo je pitanja i nesigurnosti. Ništa bolje, dakle, od posuđivanja riječi velikih pisaca, stručnjaka za tu temu.

Odabrali smo 10 pjesama, koje su napisala velika imena književnosti, od kojih svaka djevojka (ili možda buduća djevojka?) može zasjati u očima. Provjeri:

Sonet vjernosti – Vinicius de Moraes

Od svega prema svojoj ljubavi bit ću pažljiv

Prije, i s takvim žarom, i uvijek, i toliko
To čak i pred najvećim šarmom
Moja je misao više očarana njime.

Želim to živjeti u svakom trenutku
I u slavu njegovu raznosit ću pjesmu svoju
I nasmij se moj smijeh i prolij moje suze
Tvoja tuga ili tvoje zadovoljstvo

I tako, kad me poslije budeš tražio
Tko poznaje smrt, tjeskobu onih koji žive
Tko poznaje samoću, kraj onih koji vole

Mogu sebi reći o ljubavi (koju sam imao):
Da nije besmrtan, jer je plamen
Ali neka je beskrajno dok traje.

Ljubavna pjesma – Cora Coralina

Ovo je ljubavna pjesma

tako slatko, tako nježno, tako tvoje...
To je ponuda za vaše trenutke
borbe i povjetarca i neba...

i ja,
Želim ti poslužiti poeziju
u plavoj školjki
ili u košari poljskog cvijeća.

Možda možeš razumjeti moju ljubav.
Ali ako se to ne dogodi,
nema veze.

Već je deklarirano i žigosano
u redovima i između redova
ove male pjesme,
stih;
toliko poznati i neočekivani stih koji
ostavit će vas začuđenima, iznenađenima, zbunjenima…
Volim te, oprosti mi, volim te...

Ljubav bez razloga – Carlos Drummond de Andrade

Volim te jer te volim.
Ne moraš biti ljubavnik,
I ne znaš uvijek kako biti.
Volim te jer te volim.
Ljubav je slobodno stanje
I ne plaćaš ljubavlju.

Ljubav se daje besplatno
Sije se u vjetar,
U slapu, u pomrčini.
Ljubav bježi rječnicima
I razni propisi.

Volim te jer te ne volim
Dovoljno ili previše za mene.
Jer ljubav se ne razmjenjuje,
Ne spaja niti voli.
Jer ljubav je ljubav uzalud,
Sretan i jak u sebi.

Ljubav je rođak smrti,
I pobjedničke smrti,
Koliko god ga ubili (i ubilim)
Svaki trenutak ljubavi.

Volim te - Chico Buarque

Ah, ako smo već izgubili pojam o vremenu
Ako smo zajedno već sve bacili
Reci mi sada kako da odem

Kad sam te sreo, mogao sam sanjati, bio sam na toliko divljih vožnji
Raskinuo sam sa svijetom, spalio sam svoje brodove
Reci mi gdje mogu ići

Ako mi, u vragolijama vječnih noći
Noge smo već toliko pobrkali
Reci mi na kojim nogama da hodam

Ako ste našu sreću prosuli po podu
Ako u neredu svoga srca
Krv mi je potekla iz vene i izgubila se

Kako, ako u neredu ugradbenog ormara
Moj sako veže tvoju haljinu
A moja cipela i dalje gazi tvoju

Kako, ako se volimo kao dva pogana
Tvoje su grudi još uvijek u mojim rukama
Reci mi s kakvim ću licem izaći

Ne, mislim da praviš budalu od sebe
Dao sam ti svoje oči da ih čuvaš
Sad mi reci kako da odem

Sonet LXVI – Pablo Neruda

Ne želim te nego zato što te želim
i od želje da te ne želim stižem
i čekam te kad te ne čekam
prelazi moje srce od hladnoće do vatre.

Želim te samo zato što te želim,
Mrzim te bez kraja i mrzeći te molim,
i mjera moje putujuće ljubavi
ne vidi te i voli kao slijepac.

Možda će progutati svjetlo siječnja,
tvoja okrutna zraka, cijelo moje srce,
otimajući mi ključ mira.

U ovoj priči samo ja umirem
i umrijet ću od ljubavi jer te želim,
jer te želim, ljubavi, u krvi i vatri.

Ulaznica – Mario Quintana

Ako me voliš, voli me nježno
Ne vičite to s krovova
Ostavite ptice na miru
Ostavite me na miru!

Ako me želiš
svejedno,
mora biti vrlo sporo, voljeni,
da je život kratak, a ljubav još kraća...

ljubav je društvo – Fernando Pessoa

Ljubav je društvo.
Ne znam više sama stazama hodati,
Jer ne mogu više hodati sama.
Vidljiva misao tjera me da brže hodam
I vidjeti manje, au isto vrijeme stvarno uživati ​​vidjeti sve.
Čak je i njezina odsutnost nešto što je sa mnom.
I toliko mi se sviđa da ne znam kako da je poželim.
Ako je ne vidim, zamislim je i jak sam kao visoko drveće.
Ali ako je vidim, drhtim, ne znam što je bilo s onim što osjećam u njezinoj odsutnosti.
Cijeli ja je svaka sila koja me napušta.
Sva stvarnost me gleda kao suncokret s licem u sredini.

Sonet XVIII - Shakespeare (Prijevod Geraldo Carneiro)

Usporediti vas s ljetnim danom?
Umjereniji ste i dražesniji.
U svibnju vjetar njiše cvjetni pupoljak
A ljetno carstvo nije trajno.
Sunce ponekad jarko sja,
Ili je vaš zlatni ten tamniji;
Svaka ljepota na kraju gubi svoj sjaj,
Slučajno ili nemarno od strane Nature;
Ali tvoje ljeto nikada neće završiti,
Gubitak posjeda tvoje ljepote,
Ni smrt se neće nasmijati da te zasjeni,
Ako u besmrtnim stihovima sebe ovjekovječiš.
Sve dok se diše i vidi i živi,
Živite ovu pjesmu i preživite u njoj.

Neka me ova ljubav ne zaslijepi - Hilda Hilst

Neka me ova ljubav ne zaslijepi niti prati.
I nikad nisam primijetio sebe.
To me isključuje od proganjanja
i od muke
Samo zato što je znao da sam bila.
Neka se pogled ne izgubi na tulipanima
Za tako savršene oblike ljepote
Dolaze od sjaja tame.
A moj Gospodin prebiva u svjetlucavoj tami
Iz stabla bršljana na visokom zidu.

Da me ta ljubav samo čini nesretnom
I sit od umora.
I toliko slabosti
Činim se malim.
Sitan je i nježan
Kako samo zvuče pauci i mravi.
Da me ta ljubav samo ispočetka vidi

Ljubav, moja ljubavi – Mia Couto

Naša ljubav je nečista
kako su svjetlost i voda nečisti
i sve što se rodi
i živi izvan vremena.

Moje noge su voda,
tvoji su lagani
i obiđi svemir
kad zarobe
dok ne postanu pusti i mračni.

I patim što te grlim
nakon što te zagrlim da ne patim.

i dodirujem te
prestati imati tijelo
i moje tijelo je rođeno
kad se gasi u tvojoj.

I dišem u tebi
da me uguši
i gledam u tvoje svjetlo
da me zaslijepi,
moje sunce se pretvorilo u mjesec,
moja svitajuća noć.

piješ me
i postajem tvoje sjedište.
Moje usne grizu,
ljube me zubi,
moja te koža oblači
a ti si još goliji.

mogu li ja biti ti
I u tvojoj čežnji da budeš moje vlastito čekanje.
Ali ja sam legao na tvoj krevet
Kad sam samo htio spavati na tebi.

I sanjam te
Kad sam žudio biti tvoj san.

I lebdi, let sjemena,
da te posadim u sebe
manje od cvijeta: jednostavan parfem,
sjećanje na laticu bez tla na koje bi mogla pasti.
Tvoje oči preplavljuju moje
i moj život, sada bez kreveta,
ide preko obala
dok sve ne bude more.
Ovo more koje postoji samo poslije mora.