Pariška komuna (1871.)

Radnička revolucionarna vlada bila je – i još uvijek jest – san progresivnih radnika kroz povijest. Jer ovaj je ideal postignut, makar i nakratko, u Francuskoj. Ovo je Pariška komuna.

Što je bila Pariška komuna?

Pariška komuna započela je pariškom proleterskom revolucijom i predstavljala je prvi pokušaj stvaranja i provedbe socijalističke vlade. Nazvani "komunari", pariški revolucionari preuzeli su vlast u narodnom ustanku spontane i organske prirode usmjerenom na socijalizam.

Obuhvaćao je razdoblje od 18. ožujka do 28. svibnja 1871. i imao je jak marksistički utjecaj i druge ljevičarske struje. U tih četrdesetak dana zamijenio je republičku vladu u aktima obilježenim načelima Prve internacionale radničkih masa i revolucionarnih skupina, uz samoupravljanje.

Povijesni kontekst

Završetkom rata između Francuske i Pruske i posljedičnom predajom Napoleona III., situacija u Parizu postala je praktički neodrživa. Od tada je uspostavljena Treća republika, koja je trajala od 1870. do 1940., s Adolpheom Thiersom na čelu sedam godina. Okružen Prusima, grad je živio u stalnoj napetosti, nelagodi i revoltu.

Iako su rojalistički zastupnici podržali predaju, sitna buržoazija i proleteri nisu se složili s tim. Politički pritisak uzrokovao je izbijanje narodne pobune u ožujku 1871., čija je glavna posljedica bilo rušenje republikanske vlade. Uz podršku Nacionalne garde protjerali su lojalističke snage.

Tu je započela Pariška komuna, vlada koju su vodili jakobinci i socijalisti. Osnovano ju je 26. ožujka demokratskim izborima od strane devedesetak članova, od kojih su mnogi pripadali Prvoj radničkoj internacionali. Moć bi centralizirala garda, upravu dužnosnici, a tvornice radnici.

Glavni uzroci Pariške komune

• Francuski poraz u Francusko-pruskom ratu, uz kapitulaciju koju je potpisao Napoleon II 1871.
• Neslaganje s predajom radničke klase
• Povećanje poreza za plaćanje ratnih dugova
• Dominantna buržoazija na političkom i ekonomskom polju nad radnicima
• Loši uvjeti rada radničke klase

Mjere Pariške komune

Glavni ideal Pariške komune bio je promicanje poboljšanja životnih i radnih uvjeta za radničku klasu i radnike s niskim primanjima. Stoga su njegove mjere imale za cilj zadovoljiti želje ovih klasa.

• besplatno obrazovanje
• Samoupravljanje tvornica kojima su, dakle, upravljali radnici
• Kontrola cijena hrane
• Produženi rokovi za plaćanje stanarine
• Institucija minimalne plaće za radnike
• Poduzete mjere za poboljšanje uvjeta stanovanja
• Upravljanje tvornicama u gradu od strane radnika
• Općinsku upravu sami državni službenici
• Mjere protiv nezaposlenosti
• Odvajanje Crkve od države stvaranjem sekularne države
• Crvena zastava usvojena kao nacionalni simbol
• Policiju je zamijenila Nacionalna garda
• Izvlaštene neiskorištene tvornice i rezidencije
• Prestanak noćnog rada i skraćenje radnog vremena
• socijalno osiguranje
• Građanska ravnopravnost među spolovima
• ukinuta smrtna kazna
• Prestanak redovne vojske i služenje vojnog roka

Kraj Pariške komune

Buržoasku vladu s vlasti je zbacila Pariška komuna i očito nisu htjeli mirno sjediti. Stoga su organizirali reakciju protiv revolucionara potpomognutu jakim policijskim i vojnim aparatom.

Time su čelnici i članovi Komune uhićeni ili pogubljeni, što je promicalo ponovno preuzimanje vlasti od strane buržoazije 28. svibnja 1871. godine. Prvo iskustvo socijalističke i revolucionarne vlasti sastavljene od radnika bližilo se kraju.

Dali si znao?

Prvo revolucionarno iskustvo bilo je u Parizu, ali su i drugi francuski gradovi uspjeli strukturirati radničke vlade, iako za kratko vrijeme. Kao primjer možemo navesti gradove Toulouse, Marseille i Lyon.