Zemlje Latinske Amerike su od druge polovice 20. stoljeća prošle kroz diktatorske vlade uspostavljene nakon državnih udara. Neki od njih nastavljaju pod ovom vrstom režima, ali većina je uspjela demokratizirati svoju politiku, poput Brazila i Čilea.
U ovom ćete članku saznati nešto više o razdoblju od Vojna diktatura u Čileu, uključujući njegov početak, glavne karakteristike i tko je bio Augusto Pinochet, njegov glavni vođa.
vidi više
Znanstvenici koriste tehnologiju kako bi otkrili tajne drevne egipatske umjetnosti...
Arheolozi otkrivaju zapanjujuće grobnice iz brončanog doba u…
Poput Brazila, Čile je prošao kroz vojnu diktaturu koja je uzrokovala veliki demokratski nazadak u zemlji. U Čileu je diktatura trajala gotovo 17 godina (od rujna 1973. do ožujka 1990.). U tom razdoblju Čileom je upravljao general Augusto Pinochet.
Diktatura u Čileu trajala je gotovo 17 godina, počevši od rujna 1973. do ožujka 1990. Cijelo to razdoblje zemljom je upravljao Augusto Pinochet. Shvatite kakav je bio početak režima iz njegovog povijesnog konteksta.
Čileansko gospodarstvo ranih 1970-ih uvelike je ovisilo o međunarodnim ulaganjima, posebice multinacionalnih kompanija. Unatoč uspješnom procesu industrijalizacije, većina stanovništva patila je od siromaštva.
U politici, nestabilnost nije bila ništa drugačija s obzirom na podjelu Čilea između kapitalista i socijalista zbog Hladnog rata. Prvi su zagovarali reforme sadašnjeg političkog poretka i umjerene reforme vezane uz SAD.
Socijalisti su pak namjeravali provesti radikalne reforme temeljene na revoluciji koja bi slomila gospodarske strukture i dovela zemlju do ovakvog tipa vlasti. U ovom scenariju, Salvador Allende, socijalist, izabran je za predsjednika.
Podršku u njegovoj kampanji imale su mu lijeve stranke koje su formirale Narodno jedinstvo. Allendeova namjera bila je boriti se protiv socijalne nejednakosti i utjecati na gospodarstvo kroz socijalističke reforme.
Među mjerama koje je novoizabrani predsjednik predložio bile su agrarna reforma i nacionalizacija poduzeća i rudnih bogatstava, poput bakra. Očito su prijedlozi išli protiv oružanih snaga, srednje klase, poduzetnika i Sjedinjenih Država.
S jakim utjecajem na Čile, zemlja ujaka Sama nije željela da se zemlja Allendeovim socijalističkim mjerama pridruži Sovjetskom Savezu, svom protivniku u Hladnom ratu. Da stvar bude gora, čileanska ekonomska kriza pogoršala se 1973. godine.
Inflacija je dosegla 300% i BDP je pao. Od tada su postojale visoke razine nezadovoljstva Allendeovom vladom, što je stvorilo pogodno okruženje za vojni udar koji će se dogoditi iste godine.
Vlada Salvadora Allendea svrgnuta je 11. rujna 1973. državnim udarom koji su potaknule oružane snage. Političko sjedište, Palacio de la Moneda, bombardirala je vojska. Ispred slike je Salvador Allende počinio samoubojstvo.
Tada je započela vojna diktatura u Čileu, razdoblje koje je trajalo gotovo 17 godina u rukama generala Augusta Pinocheta. Njegov je moto bila nacionalna obnova, ali je promicao neoliberalne reforme koje su savjetovali ekonomisti poznati kao Chicago Boysi.
Kao iu Brazilu, diktatorski režim je imao totalitarna obilježja sa žestokim progonom svojih protivnika. U gospodarstvu je stanovništvo patilo od povećanja socijalne nejednakosti.
Glavno obilježje Pinochetove vlade bilo je nasilje. Procjenjuje se više od 3000 mrtvih ili nestalih, ekstremna mučenja zatvorenika i više od 200 000 prisilno prognanih. Pogledajte glavne točke ovog razdoblja:
Pinochetova vlada, poput diktatura diljem svijeta, bila je totalitarna i nasilna. Njegove prakse stvorile su negativnu sliku o zemlji, uzrokujući njezinu izolaciju kroz suprotstavljene pritiske iz drugih zemalja i međunarodnih institucija.
Godine 1980. Augusto Pinochet je legalizirao svoju diktatorsku vladavinu donošenjem novog ustava. Posljedica je bila mobilizacija skupina koje je organizirala vlada, unutar i izvan zemlje.
U kasnim 1980-ima nekoliko je diplomatskih odnosa s Čileom prekinuto kao odgovor na generalovu okrutnu vladu. Iako se izvana na ovu situaciju gledalo s neodobravanjem, čileanski narod više nije tolerirao Pinochetove društvene nejednakosti, probleme i nasilje.
Čile je zatim prošao kroz nacionalni plebiscit 1988. Pokret je bio predviđen Ustavom i omogućio je stanovništvu da se odluči za ostanak Pinocheta na vlasti (da) ili nove izbore sljedeće godine (ne).
U kontekstu koji su doživjeli Čileanci, velika većina glasala je za odlazak generala i 1989. održani su izravni izbori. Koalicija stranaka za demokraciju izabrala je Patricija Aylwina, koji je dužnost preuzeo 11. ožujka 1990. Kraj diktature u Čileu.
Tijekom režima stvorena je Uprava nacionalne obavještajne službe (DINA), koju je vodio Manuel Contreras. Agencija je imala ovlasti pritvaranja i zatvaranja ljudi koji su se protivili vladi generala Pinocheta. Pritom su uvježbavali radnje otmica, mučenja i ubojstava.
Godine 1993., tri godine nakon uspostave civilne vlade, Contrerasa su gonili sudovi. 2008. godine osuđen je na doživotni zatvor za ubojstvo generala Pratsa i njegove supruge u Buenos Airesu 1974. godine.
Godine 2009. čileansko pravosuđe naredilo je uhićenje 120 vojnih i bivših agenata tajnih službi zbog kršenja ljudskih prava tijekom diktature. Augusto Pinochet je pak umro 2006. nakon desetaka sudskih procesa.
Također provjerite:
