O Savezni vrhovni sud (STF) definirao je, na sjednici održanoj prošli tjedan, da je školovanje kod kuće u Brazilu, odn kućno školovanje, ne bi se trebalo smatrati zakonitim sredstvom obrazovanja dok ne postoji zakon koji to regulira. Prema većini ministara, prihvaćanje modaliteta trebalo bi se dogoditi samo putem propisa koje donosi Nacionalni kongres.
Od deset glasača, samo se Luís Roberto Barroso, izvjestitelj za to pitanje, izjasnio za konstitucionalizacija kućnog školovanja u zemlji, smatrajući obvezni upis u školu svojevrsnom “paternalizma”. No, prijedlog je dobio devet glasova protiv po različitim osnovama. Za Alexandrea de Moraesa mora se priznati pravo roditelja da se brinu za obrazovanje svoje djece, kao što je propisano u člancima 205. i 227. CF-a.
vidi više
IBGE otvara 148 slobodnih radnih mjesta za agenta za istraživanje popisa; vidi kako…
Objavljen zakon o utvrđivanju „Programa stjecanja…
Citirajući i dalje tekst Ustava, ministrica je spomenula članak 226. koji jamči slobodu osnivanja obitelji. Međutim, to se mora učiniti u partnerstvu s državom i to treba uspostaviti Parlament zahtjevi kontrole pohađanja, pedagoške evaluacije i socijalizacije, čime se izbjegava izbjegavanje škola. Najkritičniji glas o školovanju kod kuće dao je ministar Luiz Fux.
Prema njegovim riječima, Ustav ne osigurava zakonitost školovanja kod kuće utvrđujući opća pravila koja ne pokrivaju taj modalitet. Osim toga, ministrica kućni odgoj smatra jednim od načina prikrivanja zlostavljanja i nasilja, ali i moralnog otvrdnjavanja. Kao osnovu za svoj glas Fux je naveo svoje iskustvo kao tužitelj tijekom kojeg je imao kontakt s opresivnim obiteljima.
U svom govoru komentirao je da su “24,1% agresora djece njihovi roditelji ili očuhi”. Ministrica je spomenula i Ritu Hipólito iz Programa za razvoj Ujedinjenih naroda, istaknuvši ulogu odgajatelja kao intervenatora u krugu nasilja nad maloljetnicima. Drugi argument koji je koristio Luiz Fux bio je školski suživot, nešto što bi teoretski bilo spriječeno u situacijama školovanja kod kuće.
Cijela rasprava o reguliranju školovanja kod kuće potječe iz izvanredne žalbe 888815 čije se podrijetlo odnosi na sudski nalog koji je podnijela obitelj iz Rio Grande do Sula 2016. godine. Roditelji djevojčice žalili su se na odbijanje općinskih vlasti da dijete školuju kod kuće. Nakon dolaska na državnu razinu, obitelj je dobila naputak da kćer upiše u redoviti školski sustav.
Do zasjedanja STF-a, školovanje kod kuće u Brazilu nije bilo zabranjeno, ali je nailazilo na prepreke u tri teksta – Saveznom ustavu, Statutu djece i adolescenata, te Kaznenom zakonu. Prvi utvrđuje da je obrazovanje uloga javne vlasti. Potonji pak predviđa kažnjavanje roditelja koji se pridržavaju sustava za intelektualno napuštanje uz kaznu novčane kazne ili pritvora do mjesec dana.
Unatoč suprotnim valovima, Nacionalna udruga za kućno obrazovanje (Aned) ističe da je 7 tisuća obitelji usvojilo kućno obrazovanje kao način poučavanja svoje djece. Širom svijeta, više od 60 zemalja pruža pravnu podršku obrazovnom modelu, a najveći zagovornik su Sjedinjene Države. U Brazilu je Prijedlog amandmana na Ustav 444 iz 2009. godine prošao kroz Kongres, ali je odložen 2015. godine.
