Neki to nazivaju savješću, dok drugi vjeruju da je taj glas od Boga ili nekog drugog višeg entiteta, međutim što je unutarnji glas? Prema znanosti, radi se jednostavno o nama samima, dakle, to je način izražavanja naših ideja, tjeskobe i strahova. Ali imaju li svi takav glas? Provjerite što pokazuju studije.
Čitaj više: Je li visok IQ izravno povezan sa poznavanjem sadržaja?
vidi više
Nije iluzija: pronađite Pikachua usred milijuna Charlieja Browna...
Poredak otkriva glavne zračne snage u svijetu: Brazil zauzima…
Ukratko, možemo reći da su naš unutarnji “glas” naše misli. To je zato što smo mi bića ljudi, učimo misliti verbalno, tako da i kada ne govorimo i ne pišemo, gradimo fraze i rečenice cijelo vrijeme, uvijek unutar jezika kojim govorimo i naše sposobnosti pisanja i izraz.
No, možemo ga definirati kao nešto veće od toga, jer je, primjerice, uobičajeno da dok čitamo sve riječi poprimaju glas u našem vlastitom umu. U ovom slučaju, to je osjetilna reprodukcija, nešto vrlo slično slikama koje projiciramo kada razmišljamo o nekom mjestu.
Ljudima je zapravo najvažnije čiji glas nam se čini da razgovara s nama, raspravlja o našim odlukama ili jednostavno izražava ono što osjećamo. Zapravo, još uvijek malo znamo o podrijetlu misli i zašto ih izražavamo riječima, pa je to jedna od glavnih misterija života.
Imaju li svi ljudi ovaj glas?
Kako bi odgovorili na to pitanje, istraživači sa Sveučilišta u Nevadi 1990-ih su angažirali neke dobrovoljce za anketu. U tom slučaju volonteri bi morali napisati što im je bilo u glavi, odnosno što su mislili u trenutku kada se oglasio zvučni signal. Kao rezultat toga, primijećeno je da je velika većina ljudi u stalnom razgovoru sa samim sobom.
Međutim, drugi su ljudi jednostavno pokazali odsutnost ove ponavljajuće i ustrajne misli. Za znanost je to zahvaljujući stanju zvanom "afantazija", koje je poput neke vrste sljepoće uma i sastoji se od odsutnosti mentalnih vizualizacija bilo kojeg porijekla.
Zapravo, istraživači su otkrili da, osim odsutnosti ovog "glasa", postoje i određene poteškoće u vraćanju mentalnih slika, poput pamćenja nečijeg lica. No, ne može se reći da je to loše stanje, već jednostavno još jedan način obrade svijeta.
