Što je 'unutarnji glas' u našem umu? Imaju li svi takav glas?

Neki to nazivaju savješću, dok drugi vjeruju da je taj glas od Boga ili nekog drugog višeg entiteta, međutim što je unutarnji glas? Prema znanosti, radi se jednostavno o nama samima, dakle, to je način izražavanja naših ideja, tjeskobe i strahova. Ali imaju li svi takav glas? Provjerite što pokazuju studije.

Čitaj više: Je li visok IQ izravno povezan sa poznavanjem sadržaja?

Što je unutarnji glas u našoj glavi?

Ukratko, možemo reći da su naš unutarnji “glas” naše misli. To je zato što smo mi bića ljudi, učimo misliti verbalno, tako da i kada ne govorimo i ne pišemo, gradimo fraze i rečenice cijelo vrijeme, uvijek unutar jezika kojim govorimo i naše sposobnosti pisanja i izraz.

No, možemo ga definirati kao nešto veće od toga, jer je, primjerice, uobičajeno da dok čitamo sve riječi poprimaju glas u našem vlastitom umu. U ovom slučaju, to je osjetilna reprodukcija, nešto vrlo slično slikama koje projiciramo kada razmišljamo o nekom mjestu.

Ljudima je zapravo najvažnije čiji glas nam se čini da razgovara s nama, raspravlja o našim odlukama ili jednostavno izražava ono što osjećamo. Zapravo, još uvijek malo znamo o podrijetlu misli i zašto ih izražavamo riječima, pa je to jedna od glavnih misterija života.

Imaju li svi ljudi ovaj glas?

Kako bi odgovorili na to pitanje, istraživači sa Sveučilišta u Nevadi 1990-ih su angažirali neke dobrovoljce za anketu. U tom slučaju volonteri bi morali napisati što im je bilo u glavi, odnosno što su mislili u trenutku kada se oglasio zvučni signal. Kao rezultat toga, primijećeno je da je velika većina ljudi u stalnom razgovoru sa samim sobom.

Međutim, drugi su ljudi jednostavno pokazali odsutnost ove ponavljajuće i ustrajne misli. Za znanost je to zahvaljujući stanju zvanom "afantazija", koje je poput neke vrste sljepoće uma i sastoji se od odsutnosti mentalnih vizualizacija bilo kojeg porijekla.

Zapravo, istraživači su otkrili da, osim odsutnosti ovog "glasa", postoje i određene poteškoće u vraćanju mentalnih slika, poput pamćenja nečijeg lica. No, ne može se reći da je to loše stanje, već jednostavno još jedan način obrade svijeta.