U dalekoj prošlosti, sabljozubi tigrovi lutali Zemljom, pokazujući namet koji je obilježen u povijesti. Međutim, jedno pitanje još uvijek izaziva nedoumice: kakav je zvuk ispuštala ova veličanstvena mačka?
Baveći se ovom misterijom, istraživači sa Sveučilišta North Carolina State analizirali su podatke o vokalizaciju ovih životinja, nastojeći utvrditi jesu li zvukovi koje su proizvele snažno rikanje ili predenje glatko, nesmetano.
vidi više
Riemannova hipoteza: Matematički izazov vrijedan 1,6 milijuna dolara i…
OVAJ trik će SPASITI vašu zagorenu tavu; provjerite sada!
Međutim, odgovor nije bilo tako jednostavno pronaći kao što su znanstvenici zamišljali. Studija objavljena u Journal of Morphology istraživala je vokalizaciju nekoliko vrsta mačaka s ciljem donošenja konačnog zaključka.
Istraživači ističu da se sve moderne mačke mogu svrstati u dvije skupine glavni: prvi se sastoji od ričućih “velikih mačaka”, poput lavova, tigrova, pantera i unce.
Druga grupa je
(Slika: Freepik/Playback)
Ova razlika implicira da su lavovi bliži domaćim mačkama nego sabljozubim tigrovima u smislu srodstva. To komplicira sve znanstvene pretpostavke.
“Ovo je ključno jer rasprava o vrsti vokalizacije koju bi sabljozubi tigrovi mogli emitirati ovisi o analizi anatomije malih kostiju u grlu”, objasnio je Adam Hartstone-Rose, profesor na Državnom sveučilištu Sjeverne Karoline.
Hartstone-Rose naglašava da, iako vokalizaciju kontroliraju grkljan i meka tkiva grla, a ne kosti, anatomi prošlosti dali su zanimljivo opažanje.
Utvrđeno je da se podjezične kosti, koje učvršćuju ta tkiva, razlikuju u veličini i broju među vrstama, pojavljuju se devet puta kod mačaka koje predu i sedam puta kod mačaka koje riču.
Nakon dubinske analize, istraživači su otkrili da sabljozubi tigrovi imaju samo sedam hioidnih kostiju u grlu. To je dovelo do početne pretpostavke da su te životinje nedvojbeno rikači.
Međutim, Hartstone-Rose primijetila je da što su više istraživači ispitivali anatomiju modernih mačaka, pronađeni su manje konkretni dokazi da su te kosti igrale ulogu vokalni.
Kako kosti ne igraju izravnu ulogu u vokalizaciji, ova se teorija činila neprikladnom, budući da korelacija između broja kostiju i proizvedenog zvuka nikada nije doista utvrđena.
Tako su znanstvenici počeli ispitivati hioidnu strukturu četiriju vrsta ričućih mačaka: lavova, tigrova, leoparda i jaguara. Osim toga, analizirali su i pet vrsta mačaka koje predu: pume, geparde, karakale, servale i ocelote.
Prema znanstvenicima, ako su hioidne kosti, kojih nema kod mačaka koje riču, bile što je stvarno ključno za vokalizaciju, ostale bi kosti trebale pokazivati jasne razlike između te dvije kosti skupine.
Međutim, oblik ovih kostiju je nevjerojatno sličan, neovisno o tome pripadaju li ričućim ili predećim mačkama, s malim varijacijama samo u kostima najbližim glasovnom aparatu.
U konačnici, sabljozubi tigar dijeli karakteristike s obje skupine, što sugerira da je mogao usvojiti ili riku ili predenje, ili čak treću vrstu vokalizacija.