Stari Rimljani su gradili građevine koje su do danas ostale netaknute, a jedno od čuda koje su ostavili potomcima su akvadukti.
Takve impozantne građevine imale su važnu funkciju transporta vode iz udaljenih prirodnih izvora i opskrbe velikih urbanih područja.
vidi više
Hy-Brasil: znate li povijest ovog 'otoka duhova'?
Moderni spojevi: Japanski tate idu na spojeve umjesto…
Iako se divimo tim radovima kao izvanrednim inženjerskim pothvatima, iznenađujuće je shvatiti da su, u svojoj srži, radili s nevjerojatnom jednostavnošću, samo s gravitacijom.
Vas akvaduktiRimljani, kao spomenici ostali iz antike, svjedočanstvo su majstorstva inženjera koji su već tada postojali.
Koristili su kombinaciju lukova, izgrađenih kanala i specifičnosti terena kako bi stvorili a genijalan sustavsposoban stalno i učinkovito premještati vodu na velike udaljenosti.
Hidrauličke strukture su također razvijene u drevnim civilizacijama kao što su Perzija, Indija i Egipat, ali Rimljani su ovu tehniku podigli na neviđenu razinu.
Stvorili su složene mreže akvadukta koji su mogli dovesti vodu do raznih terena, ostavljajući nasljeđe koje je još uvijek vidljivo u mnogim dijelovima Europe, Sjeverne Afrike i Bliskog istoka.
Prirodno pitanje koje se postavlja je: kako je sve ovo konstruirano?
(Ilustrativna slika: Reprodukcija/Shutterstock)
Takve rimske građevine izvanredan su dokaz inženjerstva i pažljivog planiranja koje su Rimljani koristili u njihovoj izgradnji.
Kako bi stvorili ova impresivna inženjerska djela, suočili su se s nizom izazova i upotrijebili napredne tehnike kako bi osigurali uspjeh pothvata.
Jedno od početnih razmatranja bila je topografija zemljišta i orijentacija kanala. Bilo je važno da voda teče idealnom brzinom, ni prebrzo da bi se izbjeglo prerano trošenje konstrukcija, ni presporo da bi se izbjegla stagnacija i kontaminacija.
Rimski inženjeri primijenili su svoje napredno mjerenje i matematičke vještine kako bi izračunali točan smjer, osiguravajući učinkovit protok vode.
Uspjeh akvadukta može se zahvaliti i visokokvalitetnim materijalima korištenim u izgradnji. Kamenje, cigle i vulkanski cement bili su glavne komponente.
Velik dio tih kanala izgrađen je pod zemljom, što je izvanredan pothvat kako bi se zaštitili od erozije i osigurala čista i učinkovita isporuka vode.
Proces izgradnje ovih podzemnih kanala uključivao je monumentalan zadatak. Ogromne rupe kopale su ekipe radnika i, često, robova.
Takve aktivnosti bile su pomno planirane prema unaprijed utvrđenoj trasi. Nakon što su iskopani, kanali su obloženi slojevima gline kako bi se spriječilo curenje i osiguralo kontinuirani protok vode.
Genijalni sustav omogućio je opskrbu vodom na iznenađujuće udaljenosti, ponekad dosežući gotovo 100 kilometara.
Sposobnost pouzdanog pristupa opsežnim rutama bila je ključna za uspjeh velikih rimskih gradova, koji su ovisili o ovoj opskrbi kako bi zadovoljili potrebe svojih stanovnika.
U Trezeme Digitalu shvaćamo važnost učinkovite komunikacije. Znamo da je svaka riječ važna, zbog čega nastojimo isporučiti sadržaj koji je relevantan, privlačan i prilagođen vašim potrebama.
