Kada razmišljamo o vampir, Drakula je jedno od prvih sjećanja koje imamo, ali lik ovog bića koje danas poznajemo pojavio se mnogo prije objavljivanja emblematične knjige Brama Stokera, 1897. godine.
Još jedna književna publikacija, pokrenuta gotovo stoljeće ranije, koja je već govorila o metaljudima s oštrim očnjacima, izazvala je polemike u Europi i bila zametak modernog vampira.
vidi više
Otkrijte NEVJEROJATNE slučajeve djece koju je poslala…
Što znači kod 6929, postao poznat na WhatsAppu…
Za urednika Roberta Morrisona, u ovoj je publikaciji vizija vampira uzdignuta i "pokrenula je vampirsko ludilo koje nakon dva stoljeća još uvijek ima sposobnost da nas zgrabi za gušu".
U jednoj od verzija priče, zapisi govore da je pjesnik 1816 Lord Byron okupio je odabranu skupinu ljudi kako bi pročitali izbor njemačkih tekstova s temom duhova, zbirku Fantasmagorian.
Među gostima bili su Percy Shelley, Mary Shelley, Claire Clairmont i liječnik John Polidori.
S ovog susreta autori su proizveli nekoliko tekstova važnih za književnost, kao npr skica za klasični Frankenstein, Mary Shelley, i kratka priča pod naslovom Vampir, Johna Polidori.
Kontroverza ističe da bi u to vrijeme Polidori napisao drugu priču. Zapravo, Mary Shelley je rekla da je autorica razvila narativ o ženi s glavom lubanje.
Nadalje, Polidori je navodno koristio ideje a pjesma koju je pročitao Lord Byron kada se sastao sa svojim prijateljima kako bi napisao priču koja je postala poznata.
(Slika: Wikimedia Commons/Reprodukcija)
U svakom slučaju, priča “Vampir” službeno je objavljena kasnije, 1819. godine. U to vrijeme Polidori više nije imala vezu s Byronom.
Unatoč tome, zabuna oko autorstva nastavila je pratiti tekst, jer ga je objavio The New Monthly Magazine pod naslovom “Vampir: Priča o Lordu Byronu”.
Zbog toga je Polidori optužio časopis da je napravio ozbiljnu pogrešku jer je on jedini autor. Priča o vampiru nije bila dobro primljena u tadašnjem društvu, što je kulminiralo kratkim filmom književnu karijeru od strane Polidorija.
Unatoč kontroverzama, djelo je nastavilo odjekivati dugi niz godina i utrlo put modernoj ideji vampira.
Za neke ljude, iako priču nije napisao Lord Byron, on je svakako utjecao na pripovijest.
Prema Robertu Morrisonu, vampir Lord Ruthven, prisutan u zapletu, očito je bio inspiriran Lordom Byronom, kao “njih dvoje imaju zajednički dobar izgled, bezosjećajnost, visok položaj, pokretljivost, bogatstvo i seksualne apetite oštar."
Naposljetku, poznato je da su nakon Polidorijeve objave mnoge priče o vampirima nastale na tragu te vizije fantastičnog lika.
Zapravo, možda je utjecao na velike autore, poput Edgara Allana Poea, u kratkim pričama “Berenice” (1835.) i “Pad kuće Usher” (1839.).
