Mlada dama u pohabanoj odjeći i probušenim cipelama. Tako se može okarakterizirati važeći savezni Ustav koji je prošli četvrtak (5) s malo ili nimalo razloga za slavlje navršio 35 godina od proglašenja.
Zamišljena kao prekretnica za prevladavanje dugotrajnog (i autoritarnog) vojnog režima nametnutog zemlji 21 godinu, Magna Carta je izvrsna u namjerama, ali ostavlja mnogo toga za željeti u praksi.
vidi više
Virus prisutan u izmetu lemura mogao bi biti SPAS za one koji imaju...
Arheolozi pronašli kostur konja s NEVJEROJATNIM detaljima u…
Kada je njegov najveći tvorac, zamjenik Ulysses Guimarães, skovao 'Građanski ustav' – za naglašavanje individualnih prava i jamstava (PMDB/SP), osnovna motivacija za obranu demokracije je najveći gubitak za zemlju, budući da je oblik političkog predstavljanja, izravni izbori za položaja u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, nedostatak osnovnog instrumenta, društvene kontrole rada parlamentarca, gradonačelnika, guvernera ili predsjednika Republike.
U ovom slučaju, brazilski 'civilizam' ograničen je na čin glasanja, nikad popraćen činom 'zahtijevanja', pogotovo zato što više ne pridaju važnost programima socijalne sigurnosti. Vladini ili mandatni prioriteti, potisnuti u drugi plan, u korist marketinških fasada i privlačnih lažnih vijesti, oportunistički, ako ne, kleveta časti stranac.
Bez učinkovitih zahtjeva (ne)organiziranog društva u pogledu korištenja i raspodjele javnog novca, javnih politika prepušteni su na milost i nemilost političkoj i stranačkoj pogodnosti, u kojoj je diskontinuitet radova i usluga bitnih za populacija.
To se vidi iz činjenice da više od 100 milijuna Brazilaca, u 21. stoljeću, niti ne imaju temeljno pravo na osnovne sanitarne uvjete, dok još 35 milijuna nema pristup vodi tretiran.
Podaci dolaze iz Instituta Trata Brasil, prema izvješću objavljenom prošlog ožujka na web stranici G1, na temelju pokazatelja 2021. Nacionalnog sanitarnog informacijskog sustava, koji je analizirao svemir od 100 najvećih napučen.
Još jedan deformitet može se uočiti u članku 2. glavnog zakona, koji se bavi odvajanjem „vlasti Unije (zakonodavne, izvršne i sudbene), neovisne i harmonični jedni s drugima”, danas zamijenjena raskoši pravosuđa, koje preuzima izvršnu ulogu i formulatora zakona, u izravnoj suprotnosti s ovim temeljnim načelom ustavna.
Kao što iskusni novinar u pitanjima savezne prijestolnice, Alexandre Garcia, naglašava u nedavnom članku u novinama ‘Estado de Minas’: “Oni koji upravljaju institucijama tu su u naše ime; Oni koji su pisali Ustav i zakone, pisali su to u naše ime i našim glasom. Oni koji čine državnu upravu našim su slugama. Ali sve to ostaje u teoriji, jer se u praksi oni koji su dobili vlast od naroda osjećaju kao vlasnici države, zakona i institucija, a mi se tretiramo kao sluge, obveznici poreza koji podržavaju ovlasti na tri razine – a to nije demokracija, koja je obnašanje vlasti od strane naroda, kojim upravlja Ustav".
Kao rezultat toga, nepoštivanje Magna zakona oživljava nazadovanje, proizvoljnost iz vremena diktature, upravo ono što se htjelo zauvijek iskorijeniti, po uzoru na hipertrofiju Unije u porezno pitanje, budući da se time praktički koncentrira cjelokupni nacionalni prihod, preraspodijeljen prema volji stanara Planalta, pokopavajući federalizam koji definira Republiku domovina.
Vraćajući se na pitanje 'hvaljene' i ubrzo zaboravljene 'društvene kontrole', Garcia spominje europski i Yankee model izbornog glasovanja, koji nikada nije odobrio Kongres Nacionalni, iz očitih razloga, budući da bi to, zapravo, dalo moć glasaču da zahtijeva 'in loco' od svog izabranog 'susjeda', ispunjenje 'obećanja kampanja'.
Konačno, uvijek je dobro prisjetiti se izreke genija rase, eminentnog pravnika Ruija Barbose, i njegove poznate rečenice: „Najgora je diktatura pravosuđa, jer se protiv njega nema tko žaliti”, kao što je kontroverzno zadiranje u nadležnost Saveznog vrhovnog suda (STF) nad drugim ovlastima, npr. ili što? Obrana demokracije.
Ostaje za vidjeti o kakvoj je demokraciji riječ. Svakako od određenih interesnih skupina, nikako od većine, kako to znači riječ demo (narod) cracy (vlada), u slobodnom prijevodu s grčkog.
Povrh svega, još jedna hvaljena himera ustavna je zapovijed da je 'zakon za sve', u suprotnosti s puštanjem bogatih ili vrlo opasnih zatvorenika, puno prije poštivanja zakona. kazna, odnosno Pravda je za one koji imaju financijskih sredstava da se žale na presude, koje su već postale pravomoćne i nepravomoćne, dok ne dođu na slobodu, financirane manjkavom pravosudnom strukturom nacionalni.