Društvena izolacija koju nameće pandemijska kriza i danas uzima veliki danak, posebno za učitelje, koji imaju malo razloga slaviti prolazak svog dana, ove nedjelje (15).
Nakon što je najakutnije razdoblje Covid-19 prevladano, povratak modela nastave uživo istaknuo je prepreke podignuta ubrzanom digitalizacijom gospodarstva, koja je otvorila prostor za usvajanje novih, izrazito virtualnih, standarda učenje. Suprotno onome što bi se moglo zamisliti, interakcija između učenika i nastavnika postala je nedosljednija i prolaznija, kao što se svakodnevno vidi u osobnom kontaktu između njih.
vidi više
MS javna mreža nudi 500 tečajeva
Redovita škola: rok završava u nedjelju
Kao rezultat toga, praznina u ovom 'odnosu' je zauzeta sve češćim slučajevima nasilja i uobičajenom praksom 'govora mržnje' u učionici (kada ne dovode do fizičkog nasilja), ali i kroz virtualno okruženje, kao stručnjaci, pa i sindikati uključeni u materija.
Općenito, takvi napadi završavaju s fizičkim i psihičkim posljedicama za nastavnike, koji se moraju nositi s problemom i dalje raditi, iz razloga preživljavanja.
Primjer ove situacije može biti lavina pritužbi koje je primio Državni sindikat obrazovnih stručnjaka države Rio de Janeiro (Sepe), koji se odnose na situacije neugodnosti i vrijeđanja izazvane porukama objavljenim na društvenim mrežama ili izravnom komunikacijom putem aplikacije Što ima.
Koordinatorica entiteta, Helenita Beserra, naglašava da “ovdje imamo veliku grupu profesionalaca koji se osjećaju progonjenima. Oni ulaze u njihove društvene mreže kako bi patrolirali svojim političkim položajem i tamo agresivno osporavaju publikacije. Takvi slučajevi postaju uobičajeni, a stručnjaci trpe taj psihički pritisak i stres.”
Žalosna epizoda – Još jedna žalosna epizoda uključivala je, prije nekoliko tjedana, nastavnike u Colégio Pedro II, u Rio de Janeiru, u kojoj je Profesoricu engleskog ošamario je učenik koji je prihvatio 'izazov' za napad, objavila je društvena mreža Tik Tok. Ali postoje ozbiljniji slučajevi, virtualnih linčeva, internetsko zlostavljanje i neovlaštena snimanja.
Suočeni s ovakvim situacijama, smjernica sindikata je da profesionalci prijave incidenta vlastima, kako bi identificirali agresora i smatrali ga odgovornim za zemlja. “U ozbiljnijim slučajevima protiv stručnjaka, pravni odjel stavljamo na raspolaganje kako bi im pomogli da se suoče s tim. Kada je situacija još delikatnija, prava stvar je otići u policijsku postaju i prijaviti policiju. Po mogućnosti onaj specijaliziran za kibernetičke zločine”, dodaje koordinator Sepe.
Rivalstvo između digitalnih uređaja i učitelja. Ovo je teza koju brani profesor na odjelu za obrazovanje na Federalnom sveučilištu São Carlos (UFSCar) i istraživač Antônio Soares Zuin u svojoj knjizi “Cyberbullying protiv učitelja”, objavljen 2007. godine.
„Od početka odnosa poučavanje-učenje, učitelji su bili odgovorni za održavanje usredotočenosti učenika na sadržaj. Za to su razvijene različite metodologije. Od dijaloškog puta do primjene fizičkih i psihičkih kazni. U današnje vrijeme potrebno je puno truda zadržati pozornost i dublje pročitati svaki sadržaj, jer želimo ostati povezani s mobiteli cijelo vrijeme”, analizira Zuin, dodajući da, “za studente postaje apsolutno nepodnošljivo fokusirati se satima na figuru poput učitelj, nastavnik, profesor. A onda, na kraju se, na neki način, osvete ovoj osobi koja je kroz povijest bila odgovorna za zadržavanje njihove pažnje.”
Autoritativna slika – Prema ocjeni doktora edukacije i profesora na Federalnom sveučilištu Bahia (UFBA) i autora knjige “Cyberbullying: mržnja, virtualno nasilje i učiteljska profesija”, Telma Brito Rocha, kada škola ne potiče dijalog, to pridonosi jačanju autoritarne slike učitelja prema učenicima. “Znamo da učiteljica trpi niz svakodnevnih nasilja. Ali također je potrebno razumjeti kako učenička agresija može biti odjek školske prakse”, kaže spisateljica.
Sa stajališta učenika, Telma primjećuje da „ovo nasilje često dolazi od strane učitelja, koji proganja učenike zbog određenih ponašanja u razredu. Postoji represija u odnosu na to kako učenik sjedi, kako govori, kako se oblači, kako se treba ponašati i biti u okruženju. Sve to dovodi do pobune, koja zauzvrat može generirati drugo nasilje.”
Zajedničko, i Antônio i Telma razumiju da je najbolje rješenje za borbu protiv nasilja, bilo osobnog ili virtualnog, transformirati školu u stalno mjesto za dijalog i rješavanje sukoba, tako da učenici imaju slobodu izražavanja nezadovoljstva.
Nakon što je postavljena dijagnoza o buci koja prožima interakciju nastavnika i učenika, Telma ističe da je „obrazovni prostor prostor sukoba i suradnje. To nije uvijek mirno mjesto, gdje će se ljudi stalno smiješiti. Moramo tražiti pedagoški način rješavanja problema. Ne radi se o eliminaciji učenika koji je napadnut, slanju u drugu školu i prenošenju problema. Potrebna su nam javna tijela, odjeli za obrazovanje, da ulažu u multidisciplinarne timove. Problem sve više zahtijeva strategije koje se mogu nositi s tom složenošću i uključiti različita područja znanja”, kaže Telma Brito Rocha.
Vrijeme je za samokritiku – Zuin pak shvaća da „učitelj mora promijeniti veličinu značenja obrazovnog autoriteta. Uglavnom u smislu provođenja svojevrsne samokritike, ne želje da se učenik uvjeri da je on vlasnik istine. Nadalje, škola bi trebala promovirati prostore i situacije u kojima se učitelji, učenici i roditelji mogu okupljati i pokušati shvatiti zašto se nasilje događa, pokušati utvrditi određene radnje spojnica. Ako postoji prostor pogodan za ove pedagoške društvene ugovore, praksa internetsko zlostavljanje ima tendenciju pada”, kaže Antônio Zuin.
Prevencija počinje u djetinjstvu – Autorica programa Medijski odgoj u praksi” – usmjeren na projekte koji razvijaju digitalno obrazovanje namijenjeno djeci – prof. Maria Sylvia Spínola ističe da to može biti način prevencije i borbe protiv nasilja na internetu, jer ono uključuje djecu od 5. godine (u prosjeku od deset do 11 godina). godine). Osim fokusiranja na formiranje kritičkog osjećaja i odgovornosti u virtualnim okruženjima, učenje uključuje i korištenje mehanizmi pretraživanja, provjera činjenica, razlikovanje mišljenja i informacija te kritičko i etičko ponašanje na mrežama društveni.
“Kada radimo na pitanjima nasilničko ponašanje, prijevare, uznemiravanja ili nasilja koji se događaju na internetu, djeca često mogu prepoznati kada su žrtve. Ali ne znaju kada su agresivni ili koriste neprikladan jezik. I ja radim iz ove perspektive”, kaže Maria Sylvia za koju, “s obzirom da se medijsko obrazovanje temelji na formiranju građanstvo, koje pomaže u dobrom korištenju alata i kako se izraziti na odgovoran način, vjerujem da pridonosimo izgradnji etički građanin.”
Društveni angažman – No, naglašava profesorica, “nisu samo obrazovne ustanove odgovorne za sprječavanje nasilja i nedoličnog ponašanja učenika na internetu. U taj proces potrebno je uključiti cijelo društvo. Moramo uzeti u obzir sva društvena, emocionalna pitanja i obiteljsko okruženje. Mnoga djeca nemaju roditeljski nadzor o dobrom korištenju interneta i nisu uključena u sigurne prakse. Škola se visoko cijeni kao odgovorna strana za obrazovanje društva, a zaboravlja se važnost uključivanja obitelji i javnih vlasti. To je ona maksima, ne možete školovati dijete bez pokreta cijelog sela”.
