Povijesna aktivnost: Radnički pokret

Povijesna aktivnost usmjerena na učenike osme godine osnovne škole s pitanjima o radničkom pokretu.

Ovaj zadatak možete preuzeti u Wordovom predlošku koji je moguće uređivati, spreman za ispis u PDF, a također i završenu aktivnost.

Preuzmite ovu povijesnu vježbu s:

• Riječ: Povijesna aktivnost: Radnički pokret - 8. razred - Predložak za uređivanje
• PDF: Povijesna aktivnost: Radnički pokret - 8. razred - za tisak
• Predložak: Povijesna aktivnost: Radnički pokret - 8. razred - S odgovorima
• Slika: Stranica 1 – stranica 2 – stranica 3

ŠKOLA: DATUM:

PROF: RAZRED:

IME:

Radnički pokret

1) Sve do početka 20-ih godina prošlog stoljeća, glavna snaga unutar brazilskog radničkog pokreta bili su anarho-sindikalisti. O ovom političkom pokretu možemo reći:
a) Borio se protiv pada ritma rada, namjerno nesavršene proizvodnje robe i štrajkova, smatrajući ove mjere štetnim za obrazovanje radnika.
b) Propovijedao je kraj države, kao i čitave birokracije, branio stvaranje autonomnih sindikata bez ikakve razlike između vodstva i baze i imao je izravno djelovanje kao metodu borbe.

c) Branio strogu stranačku disciplinu i političko djelovanje stvaranjem socijaldemokratskih i liberalnih stranaka.
d) Cilj mu je bio preuzeti vlast i provesti diktaturu proletarijata, utemeljenu na snažnoj i centraliziranoj državi.
e) Ni po čemu se nije razlikovao od socijalista, komunista i rada.

2) Početkom 20. stoljeća, za vrijeme Prve republike, u Brazilu se formirala radnička klasa koja je bila protagonist nekih štrajkačkih pokreta, poput onog iz 1917. godine. Na većinu radničkih vođa u Sao Paulu utjecale su sljedeće ideje:
a) Revolucionarni komunist.
b) Liberalno demokratski.
c) Anarho-sindikalist.
d) utopijski socijalist.
e) Revolucionarni socijalist.

3) Većina industrijskih objekata u Brazilu, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, bila je koncentrirana u osi Rio de Janeiro-São Paulo. Ova je regija proizvela 49% ukupne brazilske industrijske proizvodnje 1907. i 51% 1920. S obzirom na radne uvjete radnika u prvim brazilskim tvornicama, LAŽNO je konstatirati:
a) Radnici su, općenito, bili podvrgavani 16 sati dnevno. Tjedan se sastojao od šest, pa i sedam dana rada. Nisu imali socijalno osiguranje, nije bilo mirovina i otpuštanja bez ikakve naknade.
b) Da bi se suočili s teškim radnim uvjetima, brazilski su radnici stvorili udruge za uzajamnu pomoć, gdje je svaki radnik doprinosio postotak svoje plaće koji bi se koristio za uzdržavanje obitelji u slučaju u
smrt, starost ili nesreća.
c) Velika snaga otpora radnika početkom 20. stoljeća bile su političke stranke. Brazilska laburistička stranka, brazilska Komunistička partija i Komunistička partija Brazila borili su se protiv niskih plaća i nesigurnih uvjeta života i rada radničke klase.
d) Broj radnica bio je veći od broja muškaraca i one su, osim što su primale niže naknade, često trpjele fizičku agresiju i seksualno uznemiravanje.

4) Brazilska industrijalizacija s početka 20. stoljeća rezultat je procesa „supstitucije uvoza”. Taj je postupak bio jako favoriziran.
a) tarifom Alves Branco koja je ustanovila protekcionizam.
b) za ukidanje ropstva i za talijansku imigraciju.
c) dolarizacijom gospodarstva nakon krize 1929.
d) Sporazumom Taubaté, kojim je naređeno da se kava spali.
e) prekidom međunarodne trgovine uzrokovanim Prvim svjetskim ratom.

5) O radnim uvjetima radnika u Brazilu, u prvim godinama tekućeg stoljeća, možemo reći da:
() Radnik bi mogao biti otpušten bez prava na naknadu.
() Nije bilo socijalnog osiguranja, umirovljenja i mirovinskog sustava.
() Nije bilo zakona koji nameće ograničenje radnog vremena.
() Maloljetni radnici, od 7 do 14 godina, bili su jedini koji su imali različit tretman, imali su poštenije plaće.
() Unutar tvornica, samovolja koju su počinili majstori i nadzornici u nadzoru radnika bila je razlog nebrojenih pobuna i žalbi radnika.

Po Camila Farias.

Na odgovori nalaze se na poveznici iznad zaglavlja.

Prijavi ovaj oglas