THE Faradayev zakon od suštinske je važnosti za razumijevanje elektromagnetizma i pokazuje kako se ponaša magnetski tok.
Indeks
THE Faradayev zakon ili zakon elektromagnetske indukcije pokazuje da će se kroz krug mijenjati magnetski tok, pojavit će se inducirani elektromotorni oblik.
Ko je proučavao ovaj zakon bio je kemičar i fizičar Michael Faraday 1831. godine. Ovaj zakon, koji nosi njegovo ime, bio je presudan za stvaranje dinama i njegovu upotrebu u velikoj proizvodnji električne energije.
U postrojenjima u kojima se generira električna energija, mehanička energija stvara varijaciju magnetskog toka. I upravo se s tom varijacijom u generatoru pojavljuje inducirana struja.
Matematičku formulu za izračun stvorio je fizičar Franz Ernst Neumann gdje se izračunavaju inducirana elektromotorna sila (emf) (V) + varijacija magnetskog toka (Wb) + vremenski interval (i).
Pogledajte i: Električna energija
Na temelju studija Faradayev zakon, 1864. godine, fizičar i matematičar James Clerk Maxwell objedinio je sve električne i magnetske pojave koje su uspostavile važne veze između tadašnjih teorija.
Maxwell je novom teorijom uspio pokazati da se svi magnetski i električni fenomeni mogu opisati u samo četiri godišnja doba. Studija koja je to dokazala naziva se Maxwellova jednadžba.
Ova jednadžba je Faradayev zakon rašireno. Opisan je kako varijacija magnetskog polja u vremenu, kroz sklop u mirovanju, stvara neelektrostatičko električno polje.
Polje koje pak proizvodi električnu struju u krugu.
Relativno gibanje između magneta, cijevi i stvaranja električnog polja u ovom određenom eksperimentu dovelo je do prividne dihotomije.
To je igralo temeljnu ulogu u razvoju studije posebne relativnosti koju je izradio Albert Einstein 1905. godine.
Istina je da su ove osnovne jednadžbe elektromagnetizma temeljne za osnovnu mehaniku.
Preko Faradayev zakon može se odrediti vrijednost inducirane emf u krugu. A uz to je moguće pronaći intenzitet inducirane struje.
Potrebno je znati da inducirana struja ima različite smjerove, ovisno o promjeni magnetskog toka.
Fizičar Heinrich Lenz je 1934. godine, na temelju Faradayevih studija, predstavio pravilo za definiranje smjera inducirane struje.
Već je bilo poznato da električna struja teži stvaranju magnetskog polja oko sebe, a to se također događa s induciranom strujom.
Heinrich Lenz je vidio da će smjer ovog polja uvijek ovisiti o povećanju ili smanjenju magnetskog toka.
Lenzov zakon kaže da je smjer magnetskog polja koje stvara inducirana struja suprotno promjeni magnetskog toka.
Kada se magnetski tok poveća, u krugu će se pojaviti inducirana struja koja stvara inducirano magnetsko polje u suprotnom smjeru, odnosno suprotno magnetskom polju kruga.
Ampèreov zakon proučavao je kemičar i fizičar Hans Cristian Oersted, njegova su istraživanja dokazala postojanje magnetskog polja oko žice kada u njoj postoji trenutna aktivnost električni.
Hans je to otkrio, ali znanstvenik i matematičar André Marie Ampère, koji je kasnije nazvan Ampèreov zakon, stvorio je račun ovog polja.
Ovim se zakonom utvrđuje magnetsko polje generirano ravnim vodičem preko kojeg prolazi električna struja jačine i na udaljenosti (R) od vodiča.
Pretplatite se na naš popis e-pošte i primajte zanimljive informacije i ažuriranja u svoju pristiglu poštu
Hvala što ste se prijavili.
