Smješten uz jugoistočnu obalu Kine, Tajvana ili Formoze, mali je otok u Tihom oceanu. Jedno je od najvećih gospodarskih središta u Aziji i jedan od tehnoloških lidera u svijetu.
Od 1949. Tajvan ima nesiguran politički status. Sve je počelo završetkom Drugog svjetskog rata 1945., koji je završio stvaranjem građanskog rata u kontinentalnoj Kini. S jedne strane bio je Nacionalistička stranka, Kuomintag, predvođen Chiang Kai-Shekom, a s druge strane, komunistička partija, s Mao Tse Tungom kao vođom.
vidi više
Deveta ekonomija na planeti, Brazil ima manjinu građana sa...
Znanstvenici koriste tehnologiju kako bi otkrili tajne drevne egipatske umjetnosti...
Nacionalisti, koji su bili na vlasti u Kini od 1927., na kraju su poraženi. S Mao Zedongom na vlasti, Chiang Kai-Shek i oko 2 milijuna Kineza otišli su na Tajvan u potrazi za utočištem.
U to vrijeme, Tajvan je nedavno bio vraćen Kini nakon razdoblja japanske dominacije, koje je počelo 1895., završetkom Prvog kinesko-japanskog rata, a završio 1945., završetkom Drugog svjetskog rata Svijet.
Na otoku, uz potporu Sjedinjenih Država, Chiang Kai-Shek uspostavlja novu vladu, autonomnu od komunističkog režima u kontinentalnoj Kini: Nacionalistička Kina. Podjela pojačava napetu klimu međunarodne geopolitike u to vrijeme, obilježenu Hladnim ratom i suprotnošću između Sjedinjenih Država i njihovog kapitalističkog sustava sa Sovjetskim Savezom i socijalizmom.
Političko neprijateljstvo je još očitije kada Kineska Narodna Republika Mao Zedong se pridružio SSSR-u 1950. godine, odnos koji je trajao do 1960. godine. Godine 1954., nakon bombardiranja Tajvanskog tjesnaca od strane Narodne Republike Kine, Tajvan i Sjedinjene Države potpisuju sporazum o međusobnoj obrani.
Uz američku gospodarsku potporu, Tajvan ima izniman rast. Uz Južnu Koreju, Hong Kong i Singapur, tadašnja nacionalistička Kina dio je prve skupine azijskih tigrova. Razvoj se odražava na stanovništvo koje ima životni standard sličan onom u zemljama poput Sjedinjenih Država, Japana, između ostalih.
Od 1970. nadalje, scenarij se mijenja na Tajvan. Godine 1971. Tajvan je zamijenjen Narodnom Republikom Kinom u Ujedinjenim narodima (UN), što je odraz otvaranja i poboljšanja odnosa između Kine i Zapada. Godine 1979. SAD je nastavio diplomatske odnose s Kinom i prenio svoje veleposlanstvo iz Taipeija, glavnog grada Tajvana, u Peking. Ovo stavlja točku na ugovor o obrani koji su imali s otokom. Međutim, gospodarska i vojna potpora se nastavlja.
Unatoč boljoj kvaliteti života od kontinentalne Kine, Tajvan također nije bio pod demokratskom vladavinom. Chiang Kai-Shek vladao je otokom pod diktatorskim vojnim režimom koji neće prestati ni njegovom smrću 1975., budući da je Nacionalistička stranka i dalje na vlasti.
Godine 1988. izabran je Lee Teng-Hui, prvi domaći predsjednik Tajvana. Slobodni i demokratski izbori dolaze 1990-ih. Međutim, tek 2000. godine izabran je prvi nenacionalistički vođa zemlje – Chen Shui-Bian, iz Progresivne demokratske stranke (PDP).
Izbor Chen Shui-Bian počeo je potaknuti rasprave o statusu Tajvana, budući da PDP ima položaj koji pogoduje neovisnosti otoka – položaj zbog kojeg je čak bio ponovno izabran 2004.
Trenutno Tajvan ima vlastitu vladu, nacionalnu valutu, oružane snage i neovisne institucije. Otok je uspio održati takvu autonomiju kroz politiku "Jedna država, dva sustava", koju je usvojio Kini 1980-ih, a koji je također usvojen u Hong Kongu i Makau, posebnim administrativnim regijama zemlja.
Danas Tajvan sebe naziva Republikom Kinom i mnogi ga smatraju suverenom državom. Također se naziva autonomnim otokom i otcijepljenim teritorijem.
Međutim, Kina i većina međunarodne zajednice ne vide otok na taj način. Za njih je Tajvan kineska provincija - pobunjenička, jer je pokret za neovisnost vrlo jak na tom teritoriju.
Zbog toga Tajvan ima poteškoća u uspostavljanju diplomatskih odnosa s drugim zemljama. Ovakav položaj nosi rizik zategnutih odnosa s Kinom, jednom od najvećih gospodarskih sila važne dijelove svjetske geopolitike, budući da država navodi da nacija ne može imati odnose s Kinom i Tajvanom, već samo jedan od njih.
Nakon povlačenja iz UN-a, Tajvan je uzastopno pokušavao ponovno pristupiti međunarodnoj instituciji, što je uvijek pojačavalo napetosti s Kinom. U 2005., zemlja je čak odobrila, u parlamentu, zakon protiv secesije, koji dopušta upotrebu sile protiv otoka ako teritorij proglasi neovisnost.
Budućnost Tajvana još uvijek je neizvjesna. Za sadašnju predsjednicu otoka Tsai Ing-Wen iz PDP-a, Tajvan neće prihvatiti nikakav sporazum iz Kine koji bi mogao uništiti suverenitet i demokraciju teritorija. No, unatoč snazi pokreta za neovisnost na otoku, nacionalističke stranke, koja simpatizira Peking i, posljedično, s idejom ujedinjenja, posljednjih godina jača izbori.
