Druga najveća regija u zemlji, srednji zapad Sastoji se od tri države (Goias, Mato Grosso to je Mato Grosso do Sul) i Federalni okrug.
U početku su prvi stanovnici mjesta bila domorodačka plemena, a nakon njih bandeiranti, odgovorni za izgradnju prvih sela tijekom kretanja “Zlatni ciklus”.
vidi više
Astrologija i genij: OVO su 4 najbriljantnija znaka...
iPhonei koji nisu uspjeli: 5 lansiranja koje je javnost odbila!
Predstavnik skupa prirodnih krajolika koji oduzimaju dah, regija ima prekrasne vodopade, rijeke, uz širok izbor faune i flore.
Glavni ekonomski izvor dolazi od uzgoja žitarica, poput soje, uz uzgoj stoke iz poljoprivrednog sektora.
A seoske kuhinje također zaslužuje spomen. Uz tipične elemente mjesta, jela su inspirirana uglavnom karakterističnim sastojcima regije, poput ribe egzotična hrana, seoska piletina, voće, povrće i tipično povrće kao što su pequi i jurubeba, te začini kao što su šafran, češnjak, vlasac i papar.
Ako želite saznati više, pogledajte naš popis tipične namirnice srednjeg zapada i saznajte više o najrustičnijoj kuhinji u Brazilu.
Među jelima koja najviše konzumira stanovništvo regije srednjeg zapada Brazila izdvajaju se sljedeća:
Na početku našeg popisa, odmah imamo vrlo egzotičnog predstavnika: juhu od pirane.
Tipična pantanalna hrana, za njenu pripremu potrebna je (očito) kuhana piranha bez kostiju, uz dobro začinjenu juhu od temeljca rajčice, češnjaka, peršina, luka, korijandera, paprike (kozja je najbolja opcija, jer je taman onoliko topline za recept), između drugi.
U ovom receptu imamo sažetak većine sastojaka prisutnih u kuhinje iz regije Srednjeg zapada: pequi, šafran, seoska piletina i guariroba.
Seoska se piletina pirja prije kuhanja kako bi dobila više okusa. Isto vrijedi i za pequi. Čarolija jela nastaje kada se to dvoje spoji, u mješavini okusa i začina.
Vrlo poznato u državi Goiás, posebno u općini Goiás, jelo je vrsta slane pite s tijestom od masti i jaja nadjevenim piletinom, svinjetinom, kobasicom i tradicionalnim srcem palme guariroba.
Da biste dobili dojam o uspjehu delicije, jelo je trenutno u procesu priznavanja Institut za nacionalnu povijesnu i umjetničku baštinu (IPHAN) postati mjestom prirodne baštine Nematerijalno.
Jedno od glavnih jela kuhinje Cuiabe, za njegovu pripremu potrebno je meso slikane ribe, s obzirom na malo broj prištića, osim kasave, soli, luka, zelene čili papričice, rajčice i korijandar.
“Mojica” je prirodna autohtona riječ i znači “ono što dolazi iz rijeke s kasavom”. Na mnogim mjestima jelo se poslužuje i s bijelom rižom.
Kukuruz je vrlo istaknuti sastojak u kuhinji regije Srednjeg zapada. Prisutan u mnogim receptima, upravo je u pripremi tamale stekao pravu slavu.
Jedan od najtipičnija jela Goiása, njegov recept je vrlo jednostavan: samo svježi zeleni kukuruz, nariban i procijeđen kroz čistu krpu. Mogućnosti punjenja razlikuju se ovisno o ukusu, ali postoji nepobitna jednodušnost između okusa slane, slatke i elegantne pamonhe (kobasica, sir, pequi, kozja paprika, guariroba, peršin, pa čak i grimizni patlidžan).
Svatko tko vidi ogroman uspjeh rižinih okruglica u Brazilu ne može zamisliti da je to tipično jelo iz Mato Grossa.
Jednostavan za pripremu, njegov glavni sastojak (riža) kuha se i zgnječi s vodom, čineći osnovu za njegovo tijesto. Zatim se, kako bi se dobila gustoća i gustoća, dodaju kuhana kasava, komorač, mlijeko i naribani kokos.
Unatoč tome što je paragvajsko tradicionalno jelo, paragvajska juha se često konzumira u Mato Grosso do Sul zbog teritorijalne granice.
Naziv juha vara: jelo se sastoji od kolača (ili slane pite) na bazi kukuruznog brašna, mlijeka, ulja, luka i puno sira. Obično pečena u glinenoj pećnici, delicija je istaknuta tijekom slavlja Velikog tjedna.
Autohtonog podrijetla, to je suhomesnati gulaš s kasavom (ponegdje i bundevom). Iako jednostavno, jelo nepcu donosi neodoljivu kombinaciju okusa.
Za pripremu je potrebno meso odsoliti i nasjeckati na sitne komade te ga popirjati na češnjaku i luku.
Zatim se dodaju komadići manioke i još pokoji začin, poput zelene arome i kozje paprike, peršina, korijandera i vlasca. Zatim samo prelijte smjesu vodom i pustite da kuha. Neodoljiv.
Uz utjecaj argentinska kuhinja, locro je postao vrlo popularan u Mato Grosso do Sul. Sastoji se od variva na bazi bundeve, kukuruza i graha, uz koje se, između ostalog, dodaju nemasna svinjetina, slanutak, kobasica, mrkva, poriluk.
Jelo se dosta konzumira za zagrijavanje u hladnijim razdobljima.
Delicija je klasik iz Mato Grosso do Sul. Priča se da se jelo pojavilo čak i prije dobro poznate carter riže.
U receptu je opet naglašeno suho meso. To se događa već duže vrijeme, jer se hrana nije pokvarila tijekom dugih putovanja tropeirosa.
Za pripremu Maria Isabel riže koristi se mljeveno i oprano sušeno meso, riža, peršin, paprika, češnjak i lovorov list.
Blago kuhinje Cuiabe, delicija se sastoji samo od rebara pacu ribe prerezanih na pola, začinjenih solju i limunom te umočenih u mješavinu pšeničnog brašna i kukuruzne krupice.
Zatim se bacaju u tavu dok sa svih strana ne porumene i hrskaju.
Odete li u restoran u Cuiabi, jelo će vam poslužiti kao predjelo za gore navedene pripreme.
Furrundu je slastica poznata posebno u Mato Grosso do Sul. Pravi se od naribanog limuna ili zelene papaje i rastopljenog smeđeg šećera.
Ponegdje se dodaju začini poput cimeta, đumbira i klinčića kako bi slatkišu dali još više okusa.
Vidi također:
