Nitko se ne rađa kao žena, ženom se postaje.
Frazu je ovjekovječila francuska spisateljica, intelektualka, filozofkinja, učiteljica, aktivistica i prije svega feministica Simone de Beauvoir. Jedan od najvećih teoretičara feministički pokret moderna, Francuskinja je bila nemirnog duha i revolucionirala je standarde diktirane u to vrijeme, posebno u pogledu žena.
vidi više
Učinak nastavnika ključni je čimbenik za potpuno uključivanje učenika…
Financijsko obrazovanje najbolji je ‘lijek’ za kroničnu zaduženost…
Jedno od njegovih glavnih djela, "Drugi spol”, smatra se prvim ženskim manifestom koji predlaže preformulirane osnove odnosa između muškaraca i žena. Njegovo intenzivno političko djelovanje bilo je zapaženo iu drugim područjima, poput progona Židova, francuskih intervencija u azijskim i afričkim zemljama, među ostalim.
Saznajte više o ovoj važnoj povijesnoj ličnosti, kroz njegove biografija, konstrukcija to je misli.
Rođena u Parizu 1908., Simone Lucie-Ernestine-Marie-Bertrand de Beauvoir diplomirala je filozofiju na Sveučilištu Sorbonne 1929., obranivši tezu o Leibnizu. Studirala je na Institutu Adeline Désir, katoličkoj školi za djevojčice, između 1913. i 1925. godine. Zatim je studirao matematiku na Katoličkom institutu u Parizu, književnost i jezike na Institutu Saint-Marie.
Tijekom studija filozofije upoznao je Jeana Paula Sartrea s kojim je održavao vezu gotovo pedeset godina. U 1930-im i 1940-im godinama Simone je predavala na raznim školama, uključujući Sveučilište u Marseilleu, gdje je ostala do 1932. godine. Kasnije je prošao kroz Ruen i Lycée Molière.
Morao je pobjeći iz zemlje s nacistička invazija u Francuskoj, vrativši se tek na kraju sukoba. Uz Sartrea, bio je laka figura na filozofskim skupovima na kojima su sudjelovali i drugi značajni mislioci toga doba, poput Merleau-Pontyja i Raymonda Arona. Četvorica su čak osnovala časopis Les Temps Modernes ili Os Tempos Modernos, važno sredstvo za širenje njihovih ideala.
Proždrljiva spisateljica, posjeduje slavna djela, poput spomenutog Drugog spola (1949.), kao i Gošća (1943.), Tuđe krvi (1945.), Mandarina (1954), Memoari dobro odgojene djevojke (1958), Razočarana žena (1967), Starost (1970), Sve rečeno i učinjeno (1972) i Oproštajna ceremonija (1981).
U njima se bavio pitanjima egzistencijalističke filozofije, uz političke analize i autobiografske knjige. Izvanredan je bio i njegov rad u društvenim pokretima. U pratnji Sartrea, Beauvoir je putovao u zemlje kao što su Brazil, Kuba i Kina, kao i Sovjetski Savez, na turnejama poduzetim između 50-ih i 60-ih godina.
Simone je umrla u 78. godini života, 14. travnja 1986., od posljedica upale pluća. Pisac je pokopan na pariškom groblju Montparnasse, pored Jean Paul Sartrea.
Ti prvi knjiga, A Convidada, objavljena je 1943. godine, donoseći egzistencijalne drame žene koja se u dobi od 30 godina suočava s dolaskom studenta koji prijeti potkopati njezine bračne strukture. Šest godina kasnije objavio je O Segundo Sexo, jedno od svojih najekspresivnijih djela.
Knjiga je imala svjetski odjek obilježivši cijelu jednu generaciju revolucionarnim idejama o oslobađanju od ženskog ugnjetavanja i težnji za ženskom neovisnošću. Mandarine, objavljene 1954., prikazuju posljedice rata u Francuskoj i osvojile su francusku književnu nagradu “Goncourt” 1954.
U “Memoarima dobro odgojene djevojke” Simone donosi izvještaje o vlastitom životu vezanom uz crkvenu dogmu i standarde svoje obitelji. U “Oproštajnoj ceremoniji”, napisanoj 1981., Simone govori o Sartreovim posljednjim trenucima, pripovijedajući o padu čovjeka, intelektualno, moćnog, kako s fizičkog stajališta tako i psihički.
Sartreov egzistencijalizam ima, kao ideale, autentičnost i slobodu kao bitne za ljudsko biće, unatoč mučnim posljedicama koje to može donijeti. Prema filozofiji, bit čovjeka vođena je njegovim izborima koji će također utjecati na njegov vlastiti svijet.
U tom smislu, ljudska bića ne bi trebala prihvaćati vrijednosti koje nameću tradicije, uključujući i Crkvu, jer su odgovorni za svoje postupke, vrijednosti, izbore i značenja.
Simone de Beauvoir bila je intenzivna aktivistica u svom militantnom zalaganju za feminizam i ravnopravnost spolova. Filozof je analizirao procese društvene formacije između muškaraca i žena, identificirajući mehanizme koji su izgradili hijerarhiju, uvijek nanoseći štetu potonjima. Od tada je počeo razvijati argumente koji će dovesti do novih društvenih konfiguracija.
Njezina knjiga, Drugi spol, smatra se klasikom pokreta i razotkriva ulogu žena u opresivnom društvu koje se temelji na muškoj dominaciji. Djelo odbacuje tradicionalizam i vjerski moral unutar kojeg se školovala. Egzistencijalistički utjecaj na feminističke ideale primjećuje se u njezinoj tezi da:
“Nitko se ne rađa kao žena: ženom se postaje. Nikakva biološka, psihička, ekonomska sudbina ne definira oblik koji ljudska ženka poprima u društvu; civilizacija kao cjelina je ta koja razrađuje taj posredni proizvod između muškarca i kastriranog koji kvalificira ženku”.
Drugim riječima, spol i rod su različite stvari. Tome se dodjeljuju bodovi koje određuje društvo. Na taj je način spol povezan s fizikalno-kemijskom konstitucijom, dok rod potječe iz društvene konstrukcije. Zaključak je da je svako društvo za svakoga stvaralo obrasce ponašanja.
Dvije točke u kojima se Beauvoirin feministički karakter također može potvrditi su njezina averzija prema braku i majčinstvu. Simone je živjela sa Sartreom veći dio svog života. Iako je, također, filozof, pitao svoju majku da se uda za njegovog oca, to se nikada nije ostvarilo. Nije vjerovala u brak kao način uspostavljanja ljubavi.
Najbliže tome bio je stabilan sindikalni ugovor koji su njih dvoje potpisali. Prema spisateljici, brak je bankrotirana institucija modernog društva koja je žene prisilila da cijeli svoj život posvete mužu. Majčinstvo bi pak bilo svojevrsno ropstvo jer bi zbog njega žena bila vezana obvezom udaje, rađanja djece i brige o kući.
Simone je branila autonomiju žena kako bi svaka imala slobodu izgraditi vlastitu osobnost. Kako autor navodi, nije na čovjeku ili državi da joj određuju kako se treba ponašati. Dovodeći svoje izreke u aktualne ženske borbe, žena se mora boriti protiv standardizacije ponašanja ili apsurda da se okrivljuje za agresiju koju trpi zbog odjeće koju nosi.
Nije ni čudo, Simone je jedna od najznačajnijih autorica suvremenih društvenih pokreta, s naglaskom na feministice i LGBTI. Oba rade sa slobodom izgradnje i prepoznavanjem identiteta. Sloboda, ova, izravno povezana s egzistencijalizmom.