Dana 26. travnja 1986., operateri na Černobilska nuklearna elektrana, u Ukrajini, nije uspio provesti testove u jednom od reaktora, uzrokujući eksploziju urana-235, elementa velike radioaktivne snage. Bilanca je bila 30 smrtnih slučajeva i 1800 prijava raka štitnjače.
Goiania, 1987. Kapsula s cezijevim kloridom 137 otkrivena je nakon što su smetlari rastavili napušteni rendgenski uređaj. U najvećoj radiološkoj nesreći u Brazilu odmah su poginule četiri osobe, a preživjeli su imali ozbiljne posljedice.
vidi više
Astrologija i genij: OVO su 4 najbriljantnija znaka...
iPhonei koji nisu uspjeli: 5 lansiranja koje je javnost odbila!
Japanski grad Fukushima bio je posljednja žrtva nuklearnih nesreća. Godine 2011. potres jačine 8,9 stupnjeva po Richteru izazvao je ozbiljna oštećenja nuklearne elektrane smještene sjeveroistočno od otoka, uzrokujući tri eksplozije.
Tri gornja slučaja pokazuju ozbiljnost prekomjerne izloženosti radioaktivnosti. Iako u malim količinama radioaktivni elementi imaju važnu primjenu, visoke razine zračenja mogu dovesti do smrti.
Zatim ćemo se detaljnije pozabaviti temom učinaka radioaktivnosti na ljudski organizam, od njezine primjene u medicini do ozbiljnih posljedica izlaganja.
A radijacija je širenje bilo koje vrste energije pomoću valova. To se također odnosi na svjetlost i toplinu. Ispostavilo se da neki kemijski elementi imaju nestabilna svojstva, odnosno ne postoji ravnoteža između čestica koje tvore njihovu jezgru.
Posljedično, gama-tipa zraka oslobađaju se sa sposobnošću dubokog prodiranja u materiju. Što je s ionizirajućim zračenjem? To je vrsta zračenja koja šteti živim organizmima i izvan je vidljivog spektra.
To je vrsta zračenja koja se javlja kada postoji nuklearna fisija. Njegovi elektromagnetski valovi imaju vrlo visoku frekvenciju koja može promijeniti raspored naboja atoma, mijenjajući njegov način interakcije s drugima.
Tako nastaju veze koje drže molekule zajedno unutar stanice. Kao posljedice mogu nastati unutarnje i vanjske opekline, genetske mutacije i nepovratna oštećenja stanica.
Sievert (Sv) je jedinica kojom se mjere biološki učinci zračenja. Već siva (Gy) je mjerenje fizičkih učinaka. Te dvije jedinice artikuliraju se na sljedeći način: doza zračenja u ljudskom tkivu (Sv) nalazi se množenjem doze u Gy.
Ovo množenje se vrši faktorima koji ovise o dijelu tijela koji je zahvaćen, vrsti zračenja, intenzitetu i vremenu izlaganja.
U prethodnom odjeljku komentirali smo da je Ionizirana radiacija uzrokuje opekline i mutacije stanica. Prvo se događa jer je emitirana toplina toliko jaka da uzrokuje veću štetu od one koju uzrokuje dugotrajno izlaganje suncu.
Mutacije se pak događaju na sljedeći način. Radioaktivne čestice nose veliki kinetički naboj i stoga se brzo kreću. Kada dospiju u tjelesne stanice, uzrokuju ionizaciju stanica.
To jest, stanice se transformiraju u ione i zatim uklanjaju elektrone (negativne čestice), slabeći veze. Zatim dolaze genetske mutacije koje mogu uzrokovati probleme u gestaciji fetusa, pa čak iu kasnijim generacijama.
Najviše pogođene stanice su one s visokom stopom proliferacije, kao što su medularne i reproduktivne stanice.
Posljedice zračenja mogu se podijeliti u dvije vrste – akutne i kronične. Oni se mogu manifestirati godinama nakon neizravne, ali značajne izloženosti. Visoki su pak trenutni i pojavljuju se u slučajevima izravne ili pretjerane izloženosti.
Opekline, jedna od posljedica koje smo već spomenuli, tipični su primjeri akutnih oštećenja koja također uključuju poremećaj trombocita (povezan sa zgrušavanjem krvi) i pad imunološke otpornosti.
Osim akutnih učinaka, poput opeklina, postoji zabrinutost zbog kroničnih oštećenja, poput genetskih mutacija. Jedan od najozbiljnijih je rak. Radioaktivnost ubrzava funkcioniranje stanica, potičući njihovo razmnožavanje.
Nekontrolirani rast uzrokuje tumore. Međutim, mogu se pojaviti i do deset godina nakon izlaganja. Vrijeme do pojave prvih simptoma naziva se "latentno razdoblje". Slučajevi leukemije, međutim, mogu skratiti vrijeme za dvije godine.
Nuklearne nesreće, poput onih spomenutih na početku ovog članka, mogu uzrokovati onečišćenje okoliša zbog istjecanja radioaktivnih komponenti. Stoga se povećava rizik od ulaska ovog materijala u ljudski prehrambeni lanac.
Kontaminacija se, dakle, može dogoditi gutanjem vode, mesa ili povrća izloženog prekomjernom zračenju. Tu mogu nastati kronična oštećenja povezana s rakom, problemima sa štitnjačom i sterilitetom.
Žalosno je što se djelovanje zračenja može protezati godinama, odnosno doseći generacijama. Riječ je o izravnim žrtvama cezija 137, čija djeca imaju ozbiljne probleme zbog izloženosti roditelja radioaktivnom materijalu.
Oštećenja prema razini zračenja
Slabost, mučnina i povraćanje.
Depresija funkcije kralježnice. Crvena i bijela krvna zrnca uništavaju radioaktivne čestice.
A zračenje dopire do gastrointestinalnog sustava, uzrokujući proljev, povraćanje i krvarenje.
Zračenje uzrokuje akutno zatajenje disanja.
Zračenje dovodi osobu do kome pa čak i smrti uništavajući stanice središnjeg živčanog sustava.
Rendgenske pretrage ne uzrokuju rak zbog niske doze zračenja. Stoga slijede sigurne postupke kao što su rendgensko snimanje, tomografija i mamografija. Međutim, ako se izloženost akumulira na 10 milisiverta, rizik od bolesti se povećava.
Radioterapija je tehnika koja se koristi u borbi protiv raka. U njoj se pacijent podvrgava kontroliranim dozama zračenja, čime se uništavaju maligne stanice. Njegovi su učinci blagotvorni jer se veliko opterećenje dijeli na nekoliko sesija na određenim dijelovima.
Pacijent s rakom pluća, na primjer, podvrgnut je prosječnoj dozi od 50.000 milisiverta. Da dobijem sve odjednom, ne bih odolio, ali aplikacije se rade u 18 do 20 seansi i dolazi se samo do područja s tumorom, a ne do susjednih.
Ipak, neki simptomi se osjećaju, poput mučnine. Nadalje, ako se doza poveća, počinju zahvaćati i druga tkiva, posebice medulu, tako da bolesnik postaje anemičan i nesposoban se obraniti od drugih bolesti.
Ne, kao što je ranije spomenuto, čak i male doze mogu biti vrlo korisne. U medicini se radioaktivnost primjenjuje u liječenju kancerogenih tumora, putem radioterapije.
U industriji se radioaktivnost koristi za dobivanje nuklearne energije. Druga primjenjiva upotreba je u znanosti. S radioaktivnošću je moguće promicati proučavanje molekularne i atomske organizacije drugih elemenata.
