A Zakon slobodne maternice donesen je 28. rujna 1871., a bio je poznat i kao Zakon Rio Branco. Ovaj zakon izradio je ured Visconde do Rio Branco, a rezultat je opsežne rasprave u parlamentu.
Zakon je u saboru prihvaćen sa 65 glasova za i 45 protiv. A bilo je i kako cilj utvrditi da je djeca porobljenih žena rođena nakon tog datuma bila su slobodna.
vidi više
Znanstvenici koriste tehnologiju kako bi otkrili tajne drevne egipatske umjetnosti...
Arheolozi otkrivaju zapanjujuće grobnice iz brončanog doba u…
ZAKON br. 2040 od 28.09.1871. - ZAKON O SLOBODNOJ MATERNICI
Carska princeza regentica, u ime S. M. cara i gosp. d. Pedro II, obavještava sve građane Carstva da je Opća skupština donijela i odobrila sljedeći zakon:
Umjetnost. 1.º – Djeca robinje koja su rođena u Carstvu od datuma ovog zakona smatrat će se slobodnima.
§ 1.º – Navedena maloljetna djeca bit će u vlasti ili pod vlašću gospodara svojih majki, koji će ih imati obvezu odgajati i liječiti do dobi od osam punih godina. Kad robinjin sin dosegne tu dob, majčin gospodar će imati mogućnost ili primiti odštetu od 600.000 dolara od države ili koristiti djetetove usluge do 21. godine. U prvom slučaju Vlada će primiti maloljetnika i odrediti mu odredište, u skladu s ovim zakonom.
§ 6.º – Pružanje usluga djeci robova prestaje prije roka utvrđenog u § 1°. ako se osudom kaznenog suda prizna, da gospodari matere maltretiraju, izričući im pretjerane kazne.
Umjetnost. 2. – Vlada može udrugama, koje ona ovlasti, predati djecu robinja rođenu od datuma ovog zakona, koje su njihovi gospodari ustupili ili napustili, ili ih uklonili iz vlasti na temelju Umjetnost. 1.º- § 6º.
st. 1. – Navedene udruge imat će pravo na besplatne usluge za maloljetne osobe do 21 godine, te će te usluge moći iznajmiti, ali će biti obvezne:
1.º Odgajati i postupati s istim maloljetnicima;
2.º Odrediti anuitet za svakog od njih, koji se sastoji od kvote rezervirane za ovu svrhu u odgovarajućim statutima;-
3.º Potražiti im, nakon razdoblja službe, odgovarajuće mjesto.
§ 2.º – Odredba ovog članka primjenjiva je na domove izloženih i na osobe kojima sudije siročadi zadužen za obrazovanje navedenih maloljetnika, u nedostatku udruga ili ustanova stvorenih u tu svrhu.
§ 4.º – Vlada ima pravo narediti da se upućeni maloljetnici prikupe iz ustanova javnost, prenoseći u ovom slučaju na državu obveze koje § 1.º nameće udrugama ovlašteni.
Umjetnost. 3. – Godišnje će u svakoj provinciji Carstva biti oslobođeno onoliko robova koliko odgovara godišnjoj dostupnoj kvoti fonda namijenjenog emancipaciji…
Umjetnost. 4.º – Robu je dopušteno formirati rentu od onoga što dobije od donacija, ostavština i nasljedstva, te od onoga što, uz suglasnost gospodara, dobije od svog rada i ušteđevine. Vlada će donijeti propise o plasmanu i osiguranju istog anuiteta.
§ 1.º – Nakon smrti roba, polovica njegove rente pripast će nadživjelom supružniku, ako ga ima, a druga polovica će se prenijeti na njegove nasljednike, u obliku građanskog prava. U nedostatku nasljednika, renta će se dodijeliti u emancipacijski fond iz čl. 3.º…
§ 4.º – Rob koji pripada suvlasnicima i oslobodi ga jedan od njih, imat će pravo na manumitaciju, nadoknađujući ostalim gospodarima dio vrijednosti koji im pripada. Ova odšteta može se platiti uslugama koje se pružaju u razdoblju koje nije dulje od sedam godina…
§ 7.º – U svakom slučaju otuđenja ili prijenosa robova, zabranjeno je, pod prijetnjom ništavosti, odvajanje supružnika i djece mlađe od dvanaest godina od oca ili majke.
§ 8.º - Ako podjela imovine između nasljednika ili partnera ne uključuje ponovno okupljanje obitelji, a nitko od njih ne želi je zadržati pod svojom domenom, nakon zamjene kvote, ili dijela ostalih zainteresiranih strana, bit će prodana ista obitelj i njezin proizvod proporcionalno…
Umjetnost. 6.º – Bit će proglašen oslobođenim:
§ 1.º – Robovi koji pripadaju naciji, vlada im daje zanimanje koje smatra prikladnim.
§ 2.º – Robovi dani u plodouživanje kruni.
§ 3.º – Robovi praznih nasljedstava.
§ 4.º – Robovi napušteni od svojih gospodara. Ako ih napuste jer su invalidi, bit će dužni hraniti ih, osim u slučaju nestašice, jer hranu oporezuje sudac za siročad.
§ 5.º – Općenito, robovi oslobođeni prema ovom zakonu ostaju pod nadzorom vlade 5 godina. Oni su dužni angažirati njihove službe pod prijetnjom da će, ako žive besposleni, biti prisiljeni raditi u javnim ustanovama. Međutim, ograničenje rada će prestati kad god oslobođenik zatraži ugovor o djelu.
Umjetnost. 8.º – Vlada će narediti posebnu registraciju svih robova koji postoje u Carstvu, s izjavom o imenu, spolu, statusu, sposobnosti za rad i srodstvu svakog od njih, ako je poznato.
§ 1.º – Razdoblje u kojem registracija mora započeti i završiti objavit će se što je moguće ranije putem ponovljenih javnih obavijesti, u koje će biti umetnuta odredba sljedećeg stavka.
§ 2.º – Robovi koji se krivnjom ili propustom zainteresiranih strana ne daju na upis, do jedne godine nakon zatvaranja ovog, smatrat će se ovom činjenicom oslobođenima.
§ 4.º – Djeca ropkinje, koja su po ovom zakonu slobodna, također će se upisivati u posebnu knjigu. Gospoda izostavljena, zbog nemara, kaznit će se novčanom kaznom od 100 000 $ do 200 000 $, ponovljenom onoliko puta koliko je izostavljenih pojedinaca, a za prijevaru u arijevim kaznama. 179 Kaznenog zakona.
§ 5.º – Župnici će biti dužni imati posebne knjige za upis rođenja i smrti djece robinja, rođene od dana ovog zakona. Svaki propust izložit će župnike novčanom kaznom od 100 000 dolara.
Umjetnost. 9.º – Vlada u svojim propisima može izreći novčane kazne do 100.000 USD i jednostavne zatvorske kazne do mjesec dana.
Umjetnost. 10 - Ovime se poništavaju sve suprotne odredbe. Naređuje, dakle, svim vlastima, kojima pripada znanje i izvršenje spomenutog zakona, da se po njemu pridržavaju i provode te da ga cjelovito drže. Državni tajnik za poljoprivredu, trgovinu i javne radove dao ju je tiskati, izdati i pokrenuti.
Dano u palači Rio de Janeiro, 28. rujna 1871., na 50. obljetnicu neovisnosti i Carstva
Carska princeza regent – Teodoro Machado Freire Pereira da Silva.
abolicionističkih zakona tako znamo zakone koji su promicali emancipaciju robova. Odobravani su postupno, prvi je bio Zakon Eusébija de Queiroza, a posljednji Zlatni zakon.
Abolicionistički zakoni doneseni u Brazilu bili su:
Drugu polovicu 19. stoljeća u Brazilu obilježile su socijalne napetosti, posebice u pogledu radnih odnosa.
Engleska je počela vršiti pritisak na brazilsku carsku vladu da poduzme mjere u vezi s ropstvom. Blizu druge polovice stoljeća u Engleskoj je stvoren Zakon Billa Alberdeena (1845.), koji je zabranjivao trgovinu robljem između Afrike i Amerike i ovlastio Engleze da zaplijene brodove s robljem međukontinentalni.
Zabrinutost Engleske je, međutim, bila znati da je cijena proizvoda proizvedenih od robovski rad bio je jeftiniji, a to bi brazilsku koloniju moglo učiniti novim konkurentom u Tržnica.
Stvaranjem zakona Billa Alberdeena, pet godina kasnije u Brazilu je odobren zakon Eusébio de Queiroz, koji je zabranio trgovinu robljem. Međutim, ovaj je zakon zapravo stupio na snagu donošenjem Zakona Nabuco de Araújo 1854. godine.
Zakon o slobodnoj maternici, pak, donesen je 1871., i na drugačiji način od zakona Eusébija de Queiroza, prijetio je okončanjem ropstva u Brazilu.
Ako je trgovina robljem bila zabranjena, a djeca rođena od majki robinja nakon tog datuma smatrali slobodnima, tada je kraj robovskog rada bio bliži nego ikad prije. prije.
Unatoč malom učinku, Lei do Ventre Livre je događaj koji simbolizira zabrinutost tog razdoblja u odnosu na robovski sustav, u njegovim posljednjim trenucima.
Sljedeće desetljeće, 1880-e, obilježeno je jednim od najamblematičnijih u borbi protiv ropstva, a snaga abolicionističkog pokreta bila je sve prisutnija u društvu. Nadalje, to je desetljeće u kojem se donosi Lei Áurea.
Povezani sadržaj:
