Caco Barcellos dobro je poznato ime među gledateljima. Uz gotovo 50 godina karijere, od čega 16 voditeljica emisije “Profissão Reporter”, novinarka je ispričala nešto o o svom dosadašnjem putu, izazovima profesije i zadovoljstvu što i dalje radi s onim što voli uskoro će napuniti 72 godine godine.
vidi više
Lažne vijesti! 10 laži. Generacija X odrasla je vjerujući—a možda…
Koristite talog kave da odčepite kuhinjski odvod; znati kako
“Želim raditi do posljednjeg dana svog života, vjerujući da naš rad, koliko god jednostavan bio, ima relativnu važnost”, rekao je u intervjuu za Jornal Extra. Caco također navodi da će novinarskog posla uvijek biti, a da će uvijek biti života iza kamere.
Profissão Repórter već godinama prikazuje realnost rutine novinara koji se suočavaju s brojnim izazovima na ulici, a Caco je uvijek bio na čelu toga, vodeći svoj tim kroz zajednice, stupajući u kontakt s ljudima i pokazujući surovu stvarnost najmanjih naklonjen. “Uvijek sam okružena s puno ljudi, osjetljiva sam na naklonost ljudi. U zajednicama ljudi viču: 'Dolazi tip sa bijelom kosom koji voli ulaziti u našu kuću'. Oduševljen sam povjerenjem koje ljudi imaju u nas”, komentira.
Prema Cacoovim riječima, raditi dublje novine nešto je drugačije od onoga što inače vidimo danas, u doba brzih informacija, pa zato i dalje imaju puno prostora na televiziji. Novinar također kaže da svaki tjedan slavi priliku da napravi novine za toliko ljudi.
Na pitanje o strahu od obavljanja profesije, Barcellos ističe da je trenutno, s velikom polarizacijom i sve većim poricanjem u zemlji, klasa pretrpjela brojne napade. “Tamo postoje grupe milicije koje nas pokušavaju zaustaviti, naoružane grupe... Ali mi moramo biti tamo! Rizik postoji, ali moramo zaobići i otići tamo, štiteći svoju momčad”. No, prema njegovim riječima, kada se prave priče među najsiromašnijima, odnosno na mjestima koja se smatraju opasnijima, njega i njegov tim uvijek tretiraju s velikim poštovanjem i on osjeća da ljudi žele njihovu prisutnost tamo.
Caco je već daleko dogurao u životu i profesiji: već je prošao kroz diktaturu, obećanje mira s njenim krajem i sada živi u scenariju nasilja u zemlji. Komentirao je policijsko nasilje, te da se sigurnost zemlje uvijek radila ekstremnim nasiljem. “Ubijaju ljude svaki dan od 1970. Da je istina da je ova politika konfrontacije učinkovita, Rio i São Paulo bili bi raj”, kaže na tu temu.
Novinar se osvrnuo i na slučaj Moïsea, mladog Kongoanca koji je nedavno nasmrt pretučen u kiosku u Barra da Tijuca. “I brutalnost udaraca mladiću iz Konga me impresionirala i broj ljudi koji su gledali i ništa nisu učinili. Zašto nitko nije viknuo 'prestani'? Deset ljudi je više od troje ljudi. Kako to da u društvu nema ljudi koji viču 'dosta'?”
Na pitanje o pričanju tužnih priča, Caco kaže da zna suspregnuti suze u teškim situacijama, ali da kod kuće dopusti sebi da zaplače. “Sramim se, te gluposti da muškarci ne mogu plakati. To je nekako ukorijenjeno."
Caco je izjavio kako ne vodi računa o svojoj veličanstvenoj novinarskoj karijeri, niti ima planove za dalju budućnost, samo garantira da mu je zdravlje jako dobro. “Prema zadnjem ispitu koji sam polagao, moja metabolička dob je 53 godine. Čitam puno, čak i uputu o lijeku. A bavim se i sportom, igram nogomet. Više i ne govorimo o godinama, govorimo o energiji”. U isto vrijeme, novinarka žali što je jednog dana morala otići i prestati vidjeti evoluciju planeta i društva.
Reporteru – čiji je rođendan sljedećeg mjeseca – želimo još puno godina, da nastavi s velikom odgovornošću prenositi informacije u dom Brazilaca.