Pad Rimskog Carstva 476. nakon invazije barbarskih naroda okončao je staro doba i započelo novo doba: Srednji vijek. Ako se prije Europa klanjala pred moći rimskog cara, sada bi se klanjala moćnoj Katoličkoj crkvi.
vidi više
Učinak nastavnika ključni je čimbenik za potpuno uključivanje učenika…
Financijsko obrazovanje najbolji je ‘lijek’ za kroničnu zaduženost…
Kad su barbarski narodi prodrli, stanovništvo je bježalo prema poljima, ta je ruralizacija fragmentirala ne samo europsko društvo nego i moć. Vlast plemića ograničena je na feude (pravo koje netko stječe nad dobrima, obično zemljom), zemlja postaje središte svih društvenih i gospodarskih odnosa.
Kako Europa više nema pojedinca sa centraliziranom moći u svojim rukama, Crkva u toj ulozi dobiva istaknutu ulogu. Ostale institucije slabe ili jednostavno nestaju s padom Zapadnog Rimskog Carstva i u tome U tom je kontekstu svećeništvo počelo dominirati, jer je jedina institucija koja je ostala organizirana bila Katolička apostolska crkva. Rimski.
Papa, zauzvrat, akumulira ekonomske i vjerske moći, društvo indoktrinirano katolicima uključuje njihovi običaji briga za spasenje, novi vjernici strogo poštuju zakone koje nameću klerici. Ova podložnost klericima sve više širi njihovu moć i posjede, ako je zemlja bila najveće bogatstvo tog razdoblja, bila je to s da su kršćani kupili oprost i spasenje, na taj je način Crkva postala institucija koja je najviše držala zemlju u doba Prosjek.
Svećenstvo monopolizira religiju, politiku, kulturu i učenje, jer je to bila jedina društvena skupina koja je imala dovoljno znanja i dopuštenja za dešifrirati sveto pismo, drugi katolici postali su ideološki taoci, ne uvijek ono što su Papa i svećenici propovijedali u propovijedima je zapravo zapisano u Bibliji, Crkva je koristila stranice svete knjige da manipulira društvom i nije štedjela truda da postigne svoje ciljeve. ciljevi.
Oni koji su išli protiv ove indoktrinacije smatrani su hereticima i pretrpjeli su najstrašnije kazne kroz Dvor svetog ureda suđeno je za zločine hereze. Kazne, mučenja, zatvaranja, pa čak i ubojstva bili su dio kazni za one koji se nisu slagali s Crkvom.
Od 16. stoljeća pojedine crkvene skupine počele su osuđivati zlostavljanja klera. O osigurač jer je ovo nezadovoljstvo bilo povećanje prodaje indulgencija.
Papinska se moć počela osporavati, to je bio početak epizode poznate kao Protestantska reformacija, kršćanski reformatori predvođeni uglavnom Martinom Lutherom nastoje osuditi pogrešne prakse koje je počinila Crkva i popularizirati biblijsko znanje.
Vođe reformacije propovijedaju da se spasenje dobiva samo iz vjere, za razliku od onoga što je propovijedano odozgo svećenstva, rekli su da je spasenje zajamčeno kroz dobra djela i uglavnom kroz donacije dane Crkva.
Mnogi kršćani razočarani zločinima koje je počinio Papa počeli su se seliti u nove Crkve koje su stvorili protestanti, kao što su: Luteranska crkva, Anglikanska crkva i Kalvinistička crkva. Reformatori će također računati na potporu buržoazije i plemstva, društvenih skupina koje su bile najnezadovoljnije moći svećenstva.
Protestantska reformacija bila je odgovorna za smanjenje moći Pape i Crkve, jer se broj katolika smanjivao, a protestanata povećavao. Ovi novi kršćani su viđeni kao prijetnja monarhiji europskih kraljevstava, velika većina europskih kraljeva bila je Katolici, njihova je moć bila legitimirana i podržana od strane svećenstva, a sve veći politički utjecaj protestanata zabrinuo je plemstvo.
U društvu je nastao pravi spor između katolika i protestanata, koji su bili poznati i kao hugenoti. Vrhunac ovog spora dogodio se u Francuskoj 1562., a sve je počelo brakom koji je dogovorila kraljica Catherine de Medici. U to su vrijeme brakovi predstavljali više političko i ekonomsko savezništvo nego bračnu vezu, kada se par spojio predstavljao je ujedinjenje moći između dviju obitelji.
Francuskom je u tom razdoblju vladao kralj Karlo IX., no kako je on bio slabašna osoba, prava je moć bila njegova majka Katarina de Medici. Kraljica je zabrinuto vidjela porast broja hugenota u Francuskoj i osmislila je kako bi neutralizirala politički utjecaj ove skupine plan koji se sastojao od vjenčanja njegove kćeri Marguerite Valois, princeze Francuske, i Henrika, kralja Navare i poglavara dinastije hugenoti.
Tisuće protestanata bile su pozvane na vjenčanje koje će se održati na obalama Seine, ovaj poziv nije bio ništa više od pokušaja da se pokaže društvo kraljičina lažna želja da smiri odnose između hugenota i katolika dopuštajući svojoj kćeri katolkinji da se uda za Protestant.
Vjenčanje između Margaride Valois i Henriquea de Navarre nije se moglo proslaviti u katedrali Notre Dame jer mladoženja nije bio katolik. Tako je iznad Seine podignut oltar na kojem se održalo vjenčanje.
Kralj Charles IX imao je kao jednog od svojih savjetnika vođu hugenota, admirala Colignyja, ta blizina izazvala zabrinutost Katarine de Medici, bojala se da će poglavar francuskih protestanata utjecati na nju sin. Odatle kraljica počinje provoditi svoj plan za uklanjanje hugenota, Coligny trpi napad koji je planirala Katarina, no ona govori kralju da incident su predvodili katolici i da će žrtva, iako je zadobila tek lakše ozljede, čekati pravi trenutak da se osveti stanovništvu katolički.
Carlos IX., kojim je manipulirala njegova majka, odobrio je 24. kolovoza 1562. progon i smrt svih hugenota s francuskog teritorija, čak je naredio smrt Colignya koji je mučen i ubijen s profinjenjem okrutnost.
Epizoda progona i smrti hugenota trajat će nekoliko mjeseci, pokolj će u povijesti biti poznat kao Masakr Svetog Bartolomeja ili Noć Svetog Bartolomeja.
Povjesničari se ne mogu složiti oko pravog broja poginulih. Broj varira između dvije tisuće ubijenih hugenota i sedamdeset tisuća, bacanje tijela u rijeku Seinu otežalo bi dolazak do točnijeg rezultata.
Kralj Henry od Navarre uspio je preživjeti masakr, jer je pristao napustiti protestantska načela i prikloniti se katolicizmu. Kada je došao na vlast u Francuskoj, potpisao je dokument koji hugenotima daje ista politička prava i slobodu bogoslužja, Nanteski edikt o toleranciji. Tim stavom kralj je spriječio da Francuska bude podijeljena na dva kraljevstva, jedno pod kontrolom protestanata, a drugo pod kontrolom katolika.
Lorena Castro Alves
Diplomirala povijest i pedagogiju
