U prvim godinama života dijete još nije potpuno usvojilo jezik i nema kognitivne sposobnosti za razumijevanje vlastitih emocija. Stoga razvija druge načine komuniciranja i izražavanja onoga što osjeća, osobito kada je razdražena ili tjeskobna.
Nije neuobičajeno da djeca ugrizu svoje vršnjake, pa čak i odrasle, kada su nervozni ili frustrirani. Unatoč tome što su povezani s agresivnim ponašanjem, ugrizi ponekad mogu biti i demonstracije. naklonost i naklonost, osobito kod vrlo male djece, koja su još u senzomotoričkom razdoblju (od 0 do 2 godine).
vidi više
Obrazovanje mladih i odraslih (EJA) ponovno je savezni prioritet
Učinak nastavnika ključni je čimbenik za potpuno uključivanje učenika…
Ovdje neću ulaziti u teorijske postavke psihologije, ali budući da tema zahtijeva dodatak, razjasnimo što je senzomotoričko razdoblje.
Jean Piaget, jedan od preteča dječje psihologije, razvrstao je dječji razvoj u faze, prvo od njih je spomenuto senzomotoričko razdoblje koje traje od rođenja do druge godine života. dijete.
U ovoj fazi beba uspostavlja kontakt s okolinom koja je okružuje, te uči kroz osjetilna iskustva, dakle, koristi osjetila za spoznaju i učenje.
Budući da malo dijete kontakt održava putem osjetila (dodir, njuh, sluh, vid i okus), lakše je razumjeti zašto ima ponašanje grickanja. To je način interakcije, bilo kroz ljubav i igru, bilo kroz ljutnju i frustraciju.
“Eksperimentiranje” je također dio ranog djetinjstva. Svaka akcija ima reakciju, a djeca tome uče od najranije dobi. Dakle, kroz ovu prizmu može se objasniti i čin ugriza. U nekim slučajevima mališani samo žele eksperimentirati, kroz grickanje, da vide što će se sljedeće dogoditi.
I drugi razlozi mogu navesti dijete na ovakvo ponašanje, na primjer: spavanje; umor; užurbano i opresivno okruženje; nelagoda uzrokovana nicanjem zuba itd.
Budite oprezni, ako vidite da se dijete sprema ugristi, pokušajte to izbjeći. Kao? Ponudite sredstva za odvraćanje pozornosti, mališanima kratko vrijeme zadržite pažnju na određenoj aktivnosti, nije ih teško natjerati da promijene fokus.
Ako dijete ipak ugrize, reagirajte smireno, zapamtite da ono ne postupa tako iz čiste zloće, to je samo reaktivno i zbunjeno ponašanje nekoga tko uči živjeti. Naučite je kako se ponašati, poučite je o poštovanju prema vršnjacima, roditeljima i učiteljima.
Ako je dijete naizgled nervozno, razdraženo, pokušajte ga smiriti. Ako je dovoljno stara da razumije što joj se govori, razgovarajte s njom, objasnite joj da takvo ponašanje može povrijediti ljude i da postoje drugi načini da se oslobodi nervoze. Kao što postoje i drugi načini iskazivanja naklonosti, ako postoje.
Neka djeca također grizu kako bi privukla pozornost. Usput rečeno, većina neprimjerenog ponašanja u djetinjstvu ima za cilj privući pozornost odraslih.
U tim slučajevima nemojte pojačavati čin grizenja. Ispravite, vodite, a zatim promijenite fokus. Ako dijete shvati da uspijeva privući vašu pozornost, makar to bilo i u obliku grdnje, svaki put kada ugrize, ono će zadržati takvo ponašanje. Sva ojačana ponašanja imaju tendenciju ponavljanja.
Čak i ako mališani nisu potpuno svjesni što rade, njihovo ponašanje mora biti preuređeni i ne pojačani, inače će odrastati vjerujući da je to način na koji morate djelovati da biste postigli stvari.
Bitno je da odrasli usmjerava dijete da svoje tjelesne radnje zamijeni jezikom, kako bi ono naučite od malih nogu komunicirati i izražavati ono što osjećate i što želite te tako promijeniti svoje stavove neadekvatan.
Usred otkrića i novih iskustava koja su dio ranog djetinjstva, naša će djeca uvijek iznova biti u pravu i u krivu, baš kao što mi odrasli činimo i danas.
I u tom neizmjernom moru emocija i zbrkanih osjećaja koje “učimo živjeti”, na nama roditeljima je da majke, učiteljice, koje su vodiči za naše mališane, dok ne steknu autonomiju koju mogu slijediti sama.
