Istraživanje o Institut za primijenjena ekonomska istraživanja (Ipea) otkriva da 23% mladih Brazilaca niti radi niti studira, većinom žene i niske razine prihoda, jedan od najviših postotaka mladih u ovoj situaciji među devet zemalja Latinske Amerike i Karibi. Dok se 49% posvećuje isključivo učenju ili usavršavanju, 13% samo radi, a 15% radi i uči u isto vrijeme.
Razlozi za ovaj scenarij, prema studiji, problemi s kognitivnim i socio-emocionalnim vještinama, nedostatak javnih politika, obiteljske obveze s rodbinom i djecom, između ostalog. U istoj su skupini Meksiko s 25 posto mladih koji niti studiraju niti rade te El Salvador s 24 posto. Na drugoj je krajnosti Čile, gdje je samo 14% anketiranih mladih u ovoj situaciji. Prosjek regije je 21% mladih, što je ekvivalent 20 milijuna ljudi, koji niti studiraju niti rade.
vidi više
IBGE otvara 148 slobodnih radnih mjesta za agenta za istraživanje popisa; vidi kako…
Objavljen zakon o utvrđivanju „Programa stjecanja…
Millennials studiraju u Americi i na Karibima: posao ili studij? o mladim Latinoamerikancima pokrenut je danas (3) tijekom seminara u Ipei, u Braziliji. Podaci uključuju više od 15.000 mladih između 15 i 24 godine iz devet zemalja: Brazila, Čilea, Kolumbije, Salvadora, Haitija, Meksika, Paragvaja, Perua i Urugvaja.
Prema istraživanju, iako analiza može dovesti do ideje da su mladi besposleni i neproduktivni, 31% njih traži rade, uglavnom muškarci, a više od polovice, 64%, uglavnom je posvećeno radu u kućanstvu i brizi za obitelj žene. “Odnosno, suprotno uvriježenim konvencijama, ova studija dokazuje da većina ni-ni nisu mladi ljudi bez obaveza, već obavljaju druge produktivne aktivnosti”, stoji u istraživanju.
Samo 3% njih ne obavlja nijedan od ovih zadataka ili ima invaliditet koji im onemogućuje učenje ili rad. Međutim, stope su najviše u Brazilu i Čileu, s približno 10% mladih koji su očito neaktivni.
Za istraživačicu Ipea Joanu Costu rezultati su prilično optimistični jer pokazuju da mladi nisu lijeni. “Ali to su mladi ljudi koji imaju pristup nekvalitetnom obrazovanju i koji se stoga teško snalaze na tržištu rada. Zapravo, menadžeri i javne politike moraju malo više paziti na njih”, upozorio je.
Poboljšanje usluga i subvencija za prijevoz te veća ponuda skrbi za djecu, kako bi žene mogle usklađivanje rada i učenja s kućanskim poslovima, politike su koje je moguće provesti čak iu kratkom roku, prema Joan.
Na temelju informacija, istraživači također ukazuju na potrebu ulaganja u obuku i obrazovanje te predložiti političke akcije za pomoć mladim ljudima u uspješnom prijelazu sa studija na tržište rada raditi.
Uzimajući u obzir nesigurnost i razine dezinformacija o tržištu rada, za njih [mlade] je bitno ojačati sustave usmjeravanja i informiranja o raditi i dati kontinuitet politikama usmjerenim na smanjenje ograničenja u obuci mladih ljudi, s programima kao što je nacionalni pristup tehničkom obrazovanju i zapošljavanju (Pronatec). „Programi uvjetovanog prijenosa i stipendiranja bili su uspješni u pogledu rezultata pokrivenosti“, kaže se u studiji.
Prema Ipei, privatni sektor također može doprinijeti poboljšanju vještina i zapošljivosti mladih kroz pridržavanje programa osposobljavanja. mladim pripravnicima i poticanje razvoja socio-emocionalnih vještina potrebnih poslodavcima, kao što su samopouzdanje, vodstvo i timski rad tim.
U Brazilu je, na primjer, prema podacima koje je iznijela Ipea, slabo pridržavanje programa Young Apprentice. Od 2012. do 2015. broj mladih koji sudjeluju dosegao je 1,3 milijuna, no to je godišnji potencijal mladih koji ispunjavaju uvjete za program.
I dalje je potrebno udvostručiti napore za odlučnije smanjenje stope trudnoće adolescenata i drugih rizična ponašanja snažno povezana s napuštanjem škole među ženama i vrlo rano uključivanje u rad među muškarcima.
Mogućnosti pristupa obrazovanju, prosječne godine školovanja, socioekonomski status i drugi elementi kao što je rano roditeljstvo ili obiteljsko okruženje, neki su od glavnih čimbenika koji utječu na odluku mladih o poslu i studiranju, navodi The traži. U svim je zemljama prevalencija ranog majčinstva ili očinstva veća među mladima izvan obrazovnog sustava i tržišta rada.
Istraživanje donosi manje konvencionalne varijable, poput informacija koje mladi imaju o funkcioniranje tržišta rada, njihove težnje, očekivanja i kognitivni i socioemocionalni. Što se tiče istraživača, mladi ljudi nemaju dovoljno informacija o naknadama koje mogu ostvariti svakoj razini školovanja, što bi ih moglo navesti na donošenje pogrešnih odluka o ulaganju u svoje obrazovanje. U slučaju Haitija i Meksika, ovaj udio mladih s pristranim informacijama može premašiti 40%.
Istraživanje također ističe da 40% mladih ljudi nije u stanju vrlo uspješno nastupiti jednostavan i koristan za vaš svakodnevni život, a mnogima nedostaju tehničke vještine za novo tržište raditi. Ali ima i ohrabrujućih rezultata. Analizirani mladi ljudi, s iznimkom Haićana, vrlo se lako snalaze s tehnološkim uređajima, a posjeduju i visoke socio-emocionalne vještine. Mladi ljudi u regiji imaju visoku razinu samopoštovanja, samoefikasnosti, što je sposobnost da se organiziraju za postizanje vlastitih ciljeva, te ustrajnosti.
Prema istraživanju, kašnjenja u kognitivnim vještinama važna su i mogu ograničiti profesionalnu izvedbu mladih, kao i nedostatak drugih relevantnih socio-emocionalnih karakteristika, kao što su vodstvo, timski rad i odgovornost. Tome treba pridodati i podatak da je 70% mladih koji rade zaposleno u neformalnim djelatnostima. Među onima koji rade na formalnom tržištu velika je fluktuacija radne snage, što obeshrabruje poslodavce da ulažu u obuku.
U Brazilu živi oko 33 milijuna mladih ljudi u dobi između 15 i 24 godine, što odgovara više od 17% stanovništva. Prema istraživaču Ipea Enid Rocha, zemlja doživljava trenutak demografskog bonusa, kada je aktivno stanovništvo veće da je ovisna populacija, a to su djeca i starije osobe, osim što je u valu mladih, koji je vrh mlade populacije.
“Vrijeme je kada zemlje koriste priliku da ulažu u svoje mlade. Moramo se vratiti na razgovore o politikama za mlade, koje su već bile šire, kako ne bismo proizvodili veću nejednakost i kako naš demografski bonus ne bi postao teret”, rekao je.
Osim stalnih indikacija u studiji, Enid ističe i važnost specifične zdravstvene politike za mlade s mentalnim problemima, traumama i depresijom.
Istraživanje je provedeno u partnerstvu između Ipea i Fundación Espacio Público iz Čilea, Istraživačkog centra za razvoj (IRDC), Međuamerička razvojna banka (IDB), uz potporu Centra za međunarodnu politiku rasta Uključivo (IPC-IG). Informacije su iz Agência Brasil.
