Sunce još nije ni izašlo, a on je već ustao. Odložite prostirku i počnite organizirati svoje prodajne artikle. Uskoro bi mogli stići i prvi kupci! Čovjek pozdravlja sve prolaznike s iskrenim osmijehom "dobro jutro".
U početku uobičajena rutina za one koji se bave prodajom, osim jednog važnog detalja: riječ je o beskućniku koji prodaje knjige kako bi preživio na ulicama Rio de Janeira.
vidi više
IBGE otvara 148 slobodnih radnih mjesta za agenta za istraživanje popisa; vidi kako…
Objavljen zakon o utvrđivanju „Programa stjecanja…
Ovo je dan za danom Jose Marcos D'Souza. U dobi od 55 godina, od pločnika ulice u Praia do Flamengo, gdje je živio tri godine, izložio je svoj život. Sve su knjige poklonjene i, kao svakog dobrog prodavača, na kraju je postao poznat u cijelom susjedstvu.
Popularnost koja vam pomaže da dobijete ne samo knjige, već i odjeću, obuću i hranu. Ali život beskućnika nikad nije lak i José se suočava
neprijateljstvo nekih ljudi koji tamo žive.
Netrpeljivost je već došla do te mjere da ga gađaju jajima koja bacaju stanari jedne zgrade. Progon dolazi i od općinskih vlasti pozvanih da ga uklone s prodajnog mjesta.
Joséova priča ispričana je u članku koji je objavio BBC. Na izvješće, on oduška. “Život na ulici je gorak. Morate slušati gomilu uvreda, a da ne možete reagirati, da se ne možete obraniti”.
Ali José Marcos je Brazilac i nikada ne odustaje! Na zlostavljanje, on odgovara sa simpatijama i poezijom. Obožavatelj Carlosa Drummonda de Andradea, čovjek koji je završio osnovnu školu, bilježi vlastite lirske zapise u bilježnicu koju drži u svom kovčegu.
Život Joséa Marcosa nije uvijek bio ovakav. Prije je živio sa sestrom u gradu Niterói. No, stvari su se promijenile kada je nakon obiteljske nesuglasice odlučio otići od kuće.
Od tada je živio od privremenih poslova. Iskustva skuplja kao domar, skladištar robe u supermarketu, službenik i konobar.
Stigmu ovisnika i kriminalaca koju beskućnici nose, José Marcos želi demistificirati. “Tko je na ulici nije lopov. Oni koji su na ulici imaju potrebe.”
Više od 3700 ljudi dio je stvarnosti Joséa Marcosa. Ovo je brojka koju je zabilježilo “Somos Todos Cariocas”, istraživanje koje je proveo grad Rio u siječnju ove godine. Uz one koji žive na ulici, još 913 ih je u skloništima.
Souza je čak boravio u prihvatnom centru koji se nalazi u zapadnoj zoni, točnije u naselju Jacarepaguá. No, tvrdi da se osjećao potisnutim te se čak i zapitao ne oduzima li upražnjeno mjesto onima kojima je stvarno trebalo. “Trebam kuću, a ne sklonište”, naglašava.
José živi od prodaje knjiga, zar ne? Ali što ćete učiniti sa svim preostalim novcem? Uplata na žiro račun! Stoga se nada ostvariti svoj san o kupnji kuće u Governador Valadaresu, rodnom gradu njegovih roditelja u unutrašnjosti Minas Geraisa.
Onima koji promoviraju nevidljivost beskućnika, José Marcos, prodavač knjiga u Praia do Flamengo, ostavlja poruku. “Volio bih da me ljudi vide kao ljudsko biće (...) koje pokušava uspjeti u životu. Koji bi bio najbolji način da pobijedim? Je li to krađa, ubijanje ljudi? Prava stvar za moju pobjedu je da prodam svoje knjige. To je jedini način.
