Djetinjstvo je ključna faza u našim životima, koja oblikuje tko ćemo postati odrasli. Ipak, nemaju svi tu sreću da imaju sretno i stabilno djetinjstvo.
Neki od nas odrastaju kao "izgubljeno dijete“, bez ljubavi, podrške i vodstva potrebnih za procvat. Nažalost, učinci ove vrste djetinjstva mogu potrajati iu odrasloj dobi.punoljetnost, utječući na nas na suptilan, ali značajan način.
vidi više
SAD odobrio prvi oralni lijek za postporođajnu depresiju; znati više
Otkrijte 13 navika koje vas debljaju i koče vas u mršavljenju
Evo nekoliko znakova da ste možda odrasli kao "izgubljeno dijete" i kako to trenutno može utjecati na vas.
Kada smo u djetinjstvu lišeni ljubavi i brige, može biti teško vjerovati ljudima oko nas. Ovaj nedostatak povjerenja može nas dovesti do izgradnje emocionalnih zidova, što otežava stvaranje zdravih i trajnih odnosa.
Nedostatak podrške i potvrđivanja u djetinjstvu može ostaviti duboke tragove na našem samopoštovanju.
Ako smo stalno kritizirani, zanemareni ili omalovažavani, velika je vjerojatnost da imamo negativno mišljenje o sebi.
Ovo nisko samopouzdanje može nas spriječiti da slijedimo svoje snove i dosegnemo svoj puni potencijal.
Kao "izgubljeno dijete", često tražimo vanjsku potvrdu kako bismo ispunili emocionalnu prazninu koju osjećamo iznutra.
Tražimo odobrenje od drugih i postajemo ovisni o tuđim mišljenjima kako bismo se osjećali cijenjenima.
Ova stalna potraga za potvrdom može nas učiniti ranjivima na manipulaciju i spriječiti nas da razvijemo zdravo samopoštovanje.
(Slika: publicitet)
Kada odrastamo bez jasnih, zdravih granica, možemo se boriti da ih uspostavimo kao odrasli.
Možemo se osjećati krivima kad kažemo ne, dopuštajući drugima da pomiču naše granice i nadvladaju nas.
Ovaj nedostatak nametanja može dovesti do emocionalne i fizičke iscrpljenosti, šteteći našem zdravlju i dobrobiti.
Poput "izgubljenog djeteta", strah od napuštanja može nas proganjati. Moguće je da nam je teško vjerovati ljudima da će ostati uz nas, što nas navodi da djelujemo na samoporažavajuće načine kako bismo izbjegli napuštanje.
Ovaj strah može oštetiti naše odnose i spriječiti nas da stvorimo duboke, značajne veze.
Ako ne naučimo nositi se sa svojim emocijama u djetinjstvu, može biti izazovno suočiti se s njima u odraslom životu.
Možemo zatvoriti osjećaje ili eksplodirati u napadima bijesa, ne znajući kako izraziti svoje emocije na zdrav način. Može naškoditi našim odnosima i našem mentalnom zdravlju.
Prepoznavanje posljedica teškog djetinjstva prvi je korak prema ozdravljenju i rastu kao pojedinca. Za rješavanje tako dubokih problema ključno je potražiti stručnu pomoć, poput terapije.
Uz vrijeme i odgovarajuću podršku, moguće je prevladati učinke a djetinjstvo poput "izgubljenog djeteta" i izgraditi pun i smislen život.
