Od fizičkog izgleda do glasa, mnoge osobine koje steknemo genetsko su naslijeđe od naših roditelja. Međutim, postoji više od genetike u igri kada je u pitanju roditeljski utjecaji.
Odluke koje roditelji donose također imaju moć oblikovati aspekte naše osobnosti. Značajan primjer toga je sklonost tjeskobi, koja se može pratiti unatrag do izbora koje su donosili naši roditelji.
vidi više
OVO je tajna kako postati 'magnetična' osoba; izgled
Upoznajte ULTIMATIVNI umni trik da prestanete razmišljati o bivšem; provjeri
2015. god. studija od velike važnosti pratili su uzorak od 900 dvojajčanih i jednojajčanih blizanaca koji su pak postali očevi.
Rezultati su otkrili nešto intrigantno: djeca su imala više sličnosti sa svojim roditeljima nego sa sestrama svojih roditelja.
Otkriće je ukazalo na izniman utjecaj izbora i odluka roditelja na oblikovanje osobina njihove djece.
Kako bi istražili i poduprli hipotezu da anksioznost nije samo genetska osobina, istraživači su poduzeli pedantan pristup.
Uspoređivali su razine tjeskobe između dviju sestara i njihove djece, nastojeći razlučiti je li došlo do izravnog otkrivenja.
Pretpostavka na kojoj se temelji ova analiza je da bi dijete, u idealnom slučaju, trebalo pokazivati slične razine anksioznosti i prema svom roditelju i prema njegovim identičnim vršnjacima. To se opravdava činjenicom da dijete s oboje dijeli jednaku količinu genetskog materijala.
Drugim riječima, očekivani bi scenarij bio da dijete odražava količinu tjeskobe prisutnu u oca i također kod jednojajčanog blizanca tog oca, budući da je zajednička DNK ekvivalentna između ovo troje dijelovi.
Uspoređujući odgovore dviju majki i anksioznost njihove djece, istraživanje je nastojalo otkriti mogu li promatrani obrasci biti prvenstveno pripisati genetici ili jesu li drugi utjecaji, poput okoline ili roditeljske odluke, igrali ulogu značajan.
Ovo otkriće baca svjetlo na jedan intrigantan aspekt: što točno roditelji rade kako bi pridonijeli sklonosti svoje djece anksioznosti?
Odgovor možda leži u emocionalnoj dinamici koja se događa u obiteljskom okruženju. Djeca su vrlo perceptivna i osjetljiva na emocije i ponašanje svojih roditelja.
Studija ukazuje na nekoliko drugih načina na koje se tjeskoba može prenijeti između roditelja i djece i obrnuto.
Jedan takav način uključuje izvanrednu sposobnost djece da uhvate strahove i brige svojih roditelja, bilo promatranjem njihovih postupaka ili slušanjem njihovih riječi.
Ovaj proces može izazvati kaskadni učinak, u kojem djeca internaliziraju te strahove i brige, počinjući razvijati vlastite tjeskobe.
Osim toga, studija identificira još jedan čimbenik koji pridonosi prijenosu anksioznosti s roditelja na djecu, poznat kao "negativno roditeljsko ponašanje".
U biti, to se događa kada roditelji namjerno skrivaju ili štite informacije od djeteta, često se odnose na stvari koje sami roditelji imaju.
Takvo ponašanje može stvoriti okruženje neizvjesnosti i nesigurnosti za dijete, navodeći ga da usvoji obrasce tjeskobe kao odgovor na ovaj nedostatak transparentnosti.
Ovo otkriće naglašava složenost interakcije roditelj-dijete kada je u pitanju anksioznost. Oni osnažuju ideju da emocionalna iskustva roditelja, kao i njihovi postupci i riječi, imaju izravan utjecaj na dječje emocije i ponašanja.
U Trezeme Digitalu shvaćamo važnost učinkovite komunikacije. Znamo da je svaka riječ važna, stoga nastojimo isporučiti sadržaj koji je relevantan, privlačan i prilagođen vašim potrebama.
