Zamislite da pretražujete krov drevne katedrale u potraga za kozmičkom prašinom, mikroskopske čestice iz svemira koje sa sobom nose tajne nastanka Sunčev sustav a možda i ključ za podrijetlo života na Zemlji.
To je misija Penny Wozniakiewicz sa Sveučilišta Kent i njezinog tima, koji pretvaraju povijesne krovove Ujedinjenog Kraljevstva u laboratorij za otkrića o svemiru.
vidi više
'Satelitska galaksija' može se vidjeti golim okom u ovom...
Uz jak toplinski val, vozači aplikacija naplaćuju uključivanje…
Kozmička prašina, poznata i kao mikrometeoriti, uglavnom se sastoji od krhotina kometa i asteroida.
Takve misteriozne čestice raspršene su posvuda Zemlja, a znanstvenici vjeruju da sadrže ključne tragove o povijesti našeg planeta i Sunčevog sustava. Međutim, njihovo lociranje i proučavanje izazovan je zadatak.
Većina kozmičke prašine koja dospije na Zemlju dolazi iz Zodijačkog oblaka, međuplanetarnog oblaka prašine koji kruži oko Sunca.
Kada Zemlja prolazi kroz takav oblak, kozmičku prašinu odnosi atmosfera i taloži se na tlo. Tako da se ti sitni dijelovi mogu naći posvuda, pa tako i na našoj odjeći.
(Slika: M.Van Ginneken/Folco, Sveučilište u Pisi/Reprodukcija)
Međutim, pronaći i skupiti tu prašinu nije jednostavan zadatak. Matthew Genge s Imperial Collegea u Londonu opisuje ovo kao traženje "kozmičke igle u plastu sijena". Ali postoji jedno mjesto gdje se takve čestice lakše pojavljuju: Antarktik.
Tamo je savršeno mjesto za traženje kozmičkog materijala, jer je to najsuša točka na Zemlji. Nedostatak tekuće vode znači da kozmička prašina i mikrometeoriti imaju duži životni vijek.
U ovom neprijateljskom okruženju, Genge je proveo sedam tjedana skupljajući uzorke kozmičke prašine, pronašavši tisuće mikrometeorita među 5 kg prikupljenog materijala.
Penny, s druge strane, svoje istraživanje usmjerava bliže kući, na krovove starih britanskih katedrala. Razlog? Ove su strukture drevne i relativno netaknute u usporedbi s modernim zgradama.
Osim toga, katedrale često imaju detaljne zapise o svom održavanju i čišćenju, što pomaže istraživačima da utvrde koliko dugo se kozmička prašina nakupljala.
Proces prikupljanja i analize ovih uzoraka je pedantan. Materijal se čisti, prolazi kroz sita kako bi se odvojili dijelovi koji su dovoljno mali da se smatraju kozmičkom prašinom, a zatim se ispituje pod mikroskopom.
Elementarni sastav i prisutnost radioaktivnih izotopa koji se brzo raspadaju ključni su pokazatelji da je čestica kozmičkog podrijetla.
Penny Wozniakiewicz i njezin tim imaju ambiciozne planove prikazati otkrića na jedinstven način. Cilj im je pretvoriti detaljne preglede kozmičke prašine u zapanjujuće 3D modele koji će biti prikazani u katedralama u kojima su pronađeni.
"Ideja je uzeti nešto što jedva možete vidjeti na prstu i učiniti ga mnogo većim kako biste mogli držati u ruci", objašnjava Penny.
Svake godine približno 100 milijardi čestica svemirske prašine sleti na Zemlju, noseći sa sobom tajne asteroida i otkrivajući tračak formiranja planetarnih sustava.
Takvi mikrometeoriti, osim vode, sadrže i organske molekule, što sugerira da su možda poslužili kao građevni blokovi za život na Zemlji.
Kozmička prašina djeluje kao most koji nas povezuje s kozmosom, pružajući naznake o zamršenom odnosu između nebeskih tijela i našeg planeta.
Svaku mikroskopsku česticu koju su Penny Wozniakiewicz i drugi znanstvenici pronašli na krovovima katedrala ili u negostoljubivim regijama Antarktika pomaže nam razotkriti misterije svemira i naše vlastite postojanje.
Ove nevidljive čestice, smještene na najneočekivanijim mjestima, doista su glasnici iz dubokog svemira, donoseći sa sobom priče koje se tek počinju pričati.
