Sociološka aktivnost, prikladna za učenike treće godine srednje škole, s pitanjima o kulturnoj industriji.
Ova sociološka aktivnost dostupna je za preuzimanje u Wordovom predlošku koji se može uređivati, spreman za ispis u PDF-u, kao i dovršena aktivnost.
Preuzmite ovu vježbu sociologije na:
ŠKOLA: DATUM:
PROF: RAZRED:
IME:
1) U nekoliko riječi definirajte što je kulturna industrija?
O:
2) Pročitajte fragment u nastavku:
Trošim, dakle jesam. Ova se izjava čak može činiti pretjerivanjem, ali čak i oni bez prihoda trebaju je konzumirati. Siromašni ili prosjak troše, čak i ako nemaju prihoda. Ploča s hranom, noć u hostelu ili bilo koja druga donacija bila je moguća samo zato što je bilo proizvodnji i netko je odlučio pridonijeti manjinama i na to prebacio dio svog prihoda kraj. Napokon, ne postoji besplatan ručak. Potrošnja predstavlja zadovoljstvo, kao i ispunjenje potrebe. Te potrebe sve više proizlaze iz evolucije civilizacije i postaju dijelom popisa potreba onih koji žive u toj civilizaciji. Postoje potrebe kao što su automobili, mobiteli, tečajevi jezika i mnoštvo drugih koji su se pojavili i pojavit će se, stvarajući tako nova očekivanja o potrošnji za ljude u ovoj civilizaciji. Kapitalističko društvo povezuje potrošnju s superiornošću, to jest, što je veća snaga potrošnje, to je veća superiornost osobe ili, još bolje, status ove osobe u društvu. (…)
www.tudosobreoconsumismo.blogspot.com.br
A) Prema tekstu, zašto toliko konzumerizam? S čim kapitalističko društvo povezuje potrošnju? Objasnite svojim riječima.
O:
3) Pročitajte fragment pjesme:
Ime mi je zalijepljeno za hlače
što nije moje od krštenja ili od matičara,
ime... čudno.
Moja jakna ima podsjetnik za piće
koju nikada u ovom životu nisam stavio u usta. (...)
Moje čarape govore o proizvodu
Nikad nisam iskusila
ali oni su priopćeni kod mojih nogu.
Moje su tenisice živopisne
nečega nedokazanog
ovim dugogodišnjim kušačem.
Moj šal, sat, privjesak,
moja kravata i remen, četka i češalj,
moja šalica, moja šalica,
moj ručnik i sapun,
moje ovo, moje ono,
od glave do pete,
su poruke,
govoreći slova,
vizualni vriskovi,
koristiti naloge, zlouporabu, recidiv,
običaj, navika, hitnost,
neizostavnost,
i natjeraj me da putujem u reklamu,
rob najavljene materije.
Jesam, u modi sam.
Teško je hodati u modi, čak i ako je moda
negirati svoj identitet,
zamijenite za tisuću, gomilajući
svi zaštitni znakovi,
svi logotipi na tržištu.
S kakvom nevinošću odustajem od toga da budem
Ja koji sam nekad bio i znao me
tako različit od drugih, tako i ja,
razmišljanja, osjećaja i suosjećanja
s drugim raznolikim i svjesnim bićima
svog ljudskog, nepobjedivog stanja.
Sad sam reklama,
ponekad vulgarno, ponekad bizarno,
na nacionalnom jeziku ili na bilo kojem jeziku
(bilo koji, uglavnom). (…)
Što si mi pokazao tako, tako ponosan
da nisam ja, već industrijski članak,
Molim da se ispravi moje ime.
Titula muškarca mi više ne odgovara.
Moje novo ime je stvar.
Ja sam stvar, stvar.
Carlos Drummond de Andrade
A) Kako se u pjesmi vidi konzumerizam? Objasniti.
O:
4) Slažete li se s: Potrošnja postoji? Komentar.
O:
5) Što je u današnjem društvu važnije: količina dobara koju pojedinac ima ili njihova razina znanja? Komentar.
O:
Napisala Rosiane Fernandes Silva - Diplomirala u slovima
Na odgovori nalaze se na poveznici iznad zaglavlja.
Prijavi ovaj oglas