A Brazilska kultura to je prvenstveno spajanje kultura domorodačkih naroda s kulturama imigranata koji su formirali zemlju. U 196 godina neovisnog Brazila bilo je i stvaranja heroja kroz nacionalističke narative, formiranja tipičnog Brazilca i “načina biti Brazilac”.
Svi ti čimbenici očituju se danas u kulturi Brazilaca. Međutim, to je izvanredno samo u usporedbi s drugim narodima. Zato navodimo neke navike koje utječu pozitivno, negativno, a neke jednostavno drugačije u očima stranaca. Na ovom popisu nisu uključene nenamjerne uvrede, poput pokazivanja tabana Arapu.
vidi više
Astrologija i genij: OVO su 4 najbriljantnija znaka...
iPhonei koji nisu uspjeli: 5 lansiranja koje je javnost odbila!
Svakoga zovemo imenom, bilo da se radi o nekom mlađem ili nekom na višoj poziciji poput predsjednika. Mnogi Brazilci čak nude vlastitu hranu na prirodan način. To su navike koje uzimamo zdravo za gotovo, ali koje druge kulture vide kao gostoljubivost i ljubaznost.
Mnogi od nas na posao nose torbu s četkicom i pastom za zube; zbog indijanskog naslijeđa kupamo se više od jednom dnevno; izbjegavamo uzimati hranu rukama. Držanje hrane s ubrusom i jedenje pizze s nožem i vilicom nekim se kulturama može činiti kao besmislica, ali to svakako sprječava širenje bolesti.
Najpoznatiji kontrast je s Amerikancima, bez pravnog jamstva plaćenog godišnjeg odmora i s vrlo malo praznika u usporedbi s naših jedanaest državnih praznika. Izmjena s vikendom kada slobodan dan pada u četvrtak ili utorak je nezamisliva.
Čak i oni koji nisu seljaci ili katolici idu na lipanjske festivale. Karneval je postao međunarodna atrakcija. Uz njih, postoji popularan napor za očuvanje regionalnih tradicija, kao što su Festival folklora u Parintinsu, Procissão do Fogaréu, Festa da Uva i bezbrojni drugi.
Ponekad Brazilci naiđu na manje tople ljude koji našu blizinu mogu protumačiti kao invaziju. Neki Brazilci razgovaraju dodirujući sugovornike, grleći i ljubeći nepoznate ljude poput pozdravljanje, tapšanje djece po glavi koju nikad prije nisu vidjeli, nuđenje hrane i odbijanje reći ne kao odgovor.
Dopisnik New York Timesa Andrew Keh objavio je 8. kolovoza 2016. članak o Olimpijskim igrama u Riju pod naslovom „A publika u Riju ludi! Za bilo što!". U njemu je novinar izvijestio kako ga se dojmila buka na stadionima, čak i među ljubiteljima sportova koji zahtijevaju koncentracija, i kako su uobičajeni zvižduci kada protivnički igrači uđu na teren – znak nepoštovanja u bilo kojem drugom mjesto.
U zemljama s boljim sanitarnim uvjetima, možete biti sigurni da ćete iskorišteni toaletni papir baciti u WC bez straha da će se začepiti.