Inkluzivno obrazovanje. Obrazujte svu djecu u istom školskom kontekstu. Gledajte na posebnu djecu kao na različitost, a ne kao na problem. Proces transformacije u kojem je omogućeno sudjelovanje svih učenika. Konceptualizacija inkluzivnog obrazovanja je laka, ali što je s primjenom takvih definicija u praksi?
Školska zajednica koledža u gradu Itanhaém, na obali São Paula, uspjela je to uzeti k srcu razvijajući projekt koji stvara audioknjige za učenike koji ne znaju čitati. Sve je krenulo od zapažanja studenta koji je, unatoč nerazumijevanju napisanog, neprestano listao priče koje su napisali njegovi kolege.
vidi više
IBGE otvara 148 slobodnih radnih mjesta za agenta za istraživanje popisa; vidi kako…
Objavljen zakon o utvrđivanju „Programa stjecanja…
Nisam čitao, ali sam sve brojke gledao s najvećom pažnjom. Tinejdžer je epileptičar i ima paralitički sindrom. Osim toga, prošle je godine izgubio oca, žrtvu snažnog srčanog udara. No, nisu ga svi izazovi svijeta mogli zaustaviti, a njegov trud probudio je ideju kod kolega i pedagoga: pretvaranje linija u zvukove.
Sve je započela Alessandra Aparecida Sales Cavalcante, koordinatorica škole Maria Aparecida Soares Amêndola, smještene u jednoj od najsiromašnijih regija grada. “Zašto ne bismo napravili audioknjigu kako bi i on mogao čuti priče”?. Učenici dobre volje i učitelji s glazbenom podlogom bili su čarobni sastojci projekta.
Inicijativa koja ne bi služila samo ovdje spomenutom tinejdžeru. Škola ima još deset slučajeva posebnih učenika. Stoga bi proizvedene audio knjige uključivale sve kolege s fizičkim, slušnim, mentalnim, vidnim poteškoćama, Downovim sindromom i autističnim poteškoćama. Sve uz korištenje klasičnih knjiga i mikrofona.
“Zašto koristiti gotove materijale ako imamo tako dobre učenike”? Tako je mislio i savjetnik kad je krenuo s projektom. U prvim snimkama koristili su klasike poput Tri praščića, Princeze na zrnu graška, Ljepotice i zvijeri… modus operandi slijedi isti: svaki bilježi priču, a retke hvata mikrofon za kasnije izdanje.
A svaka dobra priča treba posebne efekte, zar ne? Stoga je posao dovršen samo s dodatkom zvučnog dizajna. Ta kap kiše koja pada, lupanje vrata, zvuk cipela na podu. To su detalji koji čine razliku u mašti onih koji slušaju!
Tijekom snimanja u prostoriju ulaze samo jedan učenik i profesor, nema prijatelja.
U početku nije bilo lako. Učenici su morali pobijediti tremu i ovisnost o čitanju kako bi sve prošlo po planu. Sve pogreške su, međutim, s vremenom ispravljene. A znate li što ima novo?
Osim izgovorenih priča, projekt audioknjige dobio je novi oblik uključivanja: brazilski znakovni jezik (vaga). Jedan od učenika, čiji su roditelji i brat oštećenog sluha, uspio je snimiti video s prijevodom jedne od priča kako bi olakšao razumijevanje i komunikaciju.
Već smo spomenuli da se škola nalazi u jednoj od najsiromašnijih četvrti u Itanhaému, na obali São Paula, zar ne? No, izazovi tu ne prestaju. Uz realnost neimaštine u kojoj mnogi i ne poznaju trgovački centar, neka se djeca kod kuće suočavaju s ozbiljnim obiteljskim problemima.
I, ako svakodnevne borbe nisu bile dovoljne, fakultet je početkom godine napadnut, pretrpjevši pljačke i razaranja u svojoj strukturi. Cijela školska zajednica, uključujući učitelje i roditelje, uključila se vlastitim financijskim sredstvima u obnovu lokacije. “Kažu da smo feniks, stalno se iznova rađamo”, komentira koordinatorica Alessandra.
Kao dobri Brazilci, nikad ne odustaju! Projekt audio knjige ide tako dobro da je od svibnja snimljeno 20 snimaka za tri škole u općinskoj obrazovnoj mreži. Cilj je da se do kraja godine već evidentira najmanje 60 naslova kako bi zbirka bila dostupna u gradskoj gradskoj knjižnici.
Sandra Regina, ravnateljica škole, kaže da se sav posao radi na vrlo prirodan način, “zbog toga vjerujemo da su ljudi dirnuti”. A znate li koja je najveća nagrada? Slušati kolege poput onih koji su inspirirali projekt kako govore da "sada mogu čitati knjigu".
