Dječje priče uvijek donose vrijednosti iznutra, na odgojitelju je da odluči kako i kako će istražiti ovu priliku.
Ponekad je i odraslima, koji već imaju više iskustva u svijetu, teško čitati između redova i prepoznati se koji je najbolji stav za postizanje rezultata, zamislite koliko je djetetu komplicirano to razumjeti odnos.
Dijete je teže razmišljati o dobrom i zlom kada su u pitanju ljudske vrijednosti, jer je to tako apstraktna stvar.
Upravo u tom kontekstu dječje priče donose vizualizaciju tih pojmova u fantazijskom okruženju kroz likove i njihove stavove u svakodnevnom životu. Pokazati djetetu da svi stavovi imaju posljedicu kroz ugodnu i nadahnjujuću priču.
Priče donose likove ili personifikacije sa stavovima vrlo bliskim studentskom svakodnevnom životu, donoseći opipljivu referencu, tako da dijete je sposobno asimilirati da određeni stav ili određeni koncept o nečemu, ispravnom ili pogrešnom, uvijek podrazumijeva a posljedica. Budući da je analiza situacije izvan nje puno lakša, djetetu je jednostavnije analizirati ispravna ponašanja ili ne ako nije uključeno.
Priče dovode sažetak do razumijevanja djece, povećavajući tako njihovo iskustvo i iskustvo, poboljšavajući tako njihove mogućnosti u socijalnim odnosima.
Odgajatelj može pružiti bolju sistematizaciju apstraktnih pojmova i raditi na učeničkoj kritičnosti čitajući priče svojim učenicima.
Priče uče djecu da rastu i razmišljaju.
Prijavi ovaj oglas
